prev next front |1 |2 |3 |4 |5 |6 |7 |8 |9 |10 |11 |12 |13 |14 |15 |16 |17 |18 |19 |20 |21 |22 |23 |24 | 25|26 |27 |28 |29 |30 |31 |32 |33 |34 |35 |36 |37 |38 |39 |40 |41 |42 |43 |44 |45 |46 |47 |48 |49 |50 |51 |52 |53 |54 |55|56 |review

BUDUĆNOST PROIZVODNJE

Smatra se da će u periodu od 2015.-2030. godine, oko 21 zemlja koristiti nuklearnu energiju. Poslije 2007. godine, Watts Bar 1 koja je puštena u rad 7. februara 1996. godine,  je posljednji američki komercijalni reaktor. Obično se ovaj datum spominje kao dokaz uspješne svjetske kampanje za smanjivanje nuklearne energije. Ipak, u SAD i Evropi nastavljen je razvoj nuklearnog goriva, a naučnici predviđaju smanjenje proizvodnje električne energije, poskupljenje fosilnih goriva, globalno zagrijavanje i emisiju teških metala, nove tehnologije poput pasivnih nuklearnih elektrana i ponovno javljanje potrebe za postojanjem nuklearnih elektrana. Prema podacima Svjetske nuklearne asocijacije (World Nuclear Association) 80-tih godina u prosjeku svakih 17 dana je pokretan jedan nuklearni reaktor, dok se procjenjuje da će do 2015. godine taj prosjek iznositi 5 dana. Mnoge zemlje, poput Kine, Indije, Japana i Pakistana, održale su kontinuitet razvoja nuklearne energije i to brze i termalne tehnologije; Južna Koreja i SAD razvijaju samo termalnu tehnologiju; Južna Afrika i Kina razvijaju varijante pebble Bed Modular Reactor (PBMR). Nekoliko članica EU aktivno uspostavljaju nuklearni program, dok druge još uvijek imaju otpor prema upotrebi nuklearne energije. Japan je upotpunio svoj nuklearni program sa nekoliko novih jedinica puštenih u rad 1005. godine.  Mnoge zemlje poput Kine, Indije, Japana i Pakistana su aktivne sudionice razvoja nuklearne energije. Sve aktivno razvijaju brze i termalne tehnologije, Južna Koreja  i SAD razvijaju samo termalne, dok Južna Afrika i Kina razvijaju verzije PBMR-a. ( Pebble Bed Modular Reactor). Nekoliko članica EU potiču razvoj nuklearne energije, dok druge još uvijek imaju zabranu korištenja nuklearne energije. U 2005. godini Japan ima nekoliko aktivnih nuklearnih postrojenja u koja je uveo nove linije. U SAD-u su 2004. godini tri konzorcijuma dobila sredstva od Američkog odjela za energetiku u sklopu programa Nuklearna energija 2010 za izgradnju 6 novih, baziranih na IV generaciji visoko-temperaturnih reaktora za proizvodnju struje i hidrogena. Od početka 21. vijeka, zbog brzog ekonomskog razvoja, nuklearna energija je u središtu interesa Indije i Kine, a posebno razvoj brzih parnih reaktora. U energetskoj politici Engleske primijećen je pad zaliha energije koje moraju biti dopunjene izgradnjom novih nuklearnih postrojenja ili pak održavanje postojećih i nakon programiranog vijeka trajanja. Realna prepreka izgradnji novih postrojenja može biti u činjenici da postoji mali broj kompanija koje imaju kapacitet kovanja ventila, koji su neophodan dio za izgradnju bilo koje vrste reaktora. Narudžbe se prave po nekoliko godina prije nego što postoji potreba za takvim ventilom. Drugi proizvođači ispituju različite opcije, od toga da sami proizvedu ventil do otkrivanja načina da naprave sličan dio koristeći drugačije metode. Drugo rješenje je izgradnja reaktora po modelu koji ne iziskuje kovani ventil kao što je primjer kanadski CANDU reaktor (Sodium cooled Fast Reactors). Statusni izvještaj Svjetske nuklearne industrije iz 2009. godine naglašava „ čak i kada bi Finska i Francuska izgradile po jedan ili dva reaktora, Kina 20 dodatnih postrojenja, Japan, Koreja i Istočna Evropa dodaju nekoliko jedinica, svjetski trend će u nekoliko nareednih decenija biti obezvrijeđen“. Zbog dugog perioda priključivanja od deset godina ili više, jako će teško biti održati ili povećati broj operativnih nuklearnih postrojenje u narednih 20 godina. Jedini način da se izbjegne ovakav ishod jeste da se vijek trajanja poveća na prosječno 40 godina. To je malo vjerovatno iz razloga što je trenutni prosjek rada 25 godina. Ipak, Kina planira izgraditi oko stotinu novih postrojenja, dok je u SAD-u više od polovine postojećih postrojenja dobilo produženje licence za narednih 60 godina a razmatra se izgradnja novih. 2008. godine Međunarodna agencija za nuklearnu energiju predvidjela je da dvostruku povećanje kapaciteta do 2030. godine neće biti dovoljno da odgovori povećanim zahtjevima za proizvodnju električne energije.