http://www.aviationexplorer.com/

Istovremeno je postojala težnja za upotrebu razorne moći obogaćenog uraniuma. Avion B-29 „Enola Gay“ kojim je pilotirao Paul W. Tibbets, ispustio je uraniumsku atomsku bombu  („Little Boy“) na Hirošimu, sedmi grad po veličini 6. augusta 1945. godine u 9:15 sati po Japanskom vremenu. U samo jednoj minuti pola grada je nestalo. Prema procjenama, 60 000 do 70 000 ljudi izgubilo je život ili je nestalo, 140 000 je ranjeno, a mnogo više je ostalo bez doma. Smrtna radijacija je pogodila preko 100 000 ljudi. U samom bljesku trenutačno je nestalo hiljade ljudi. Grad je bio nevjerovatno devastiran. Od 90 000 zgrada preko 60 000 je demolirano.

Druga bomba bačena je 6. augusta na Tinianska ostrva. Izdata je naredba da štab odbrane u Guami 17. jedinici narednog dana djeluje na primarni cilj Kokura ili na Nagasaki , 8. augusta, sekundarni cilj. Tri dana nakon napada na Hirošimu, bombarder B-29 nadletio je nebo iznad primarnog cilja ali zbog gustog dima odustaje od intervencije i mijenja kurs prema Nagasaki, industrijskom gradu sa lukom u zapadom Kuushu, Japan. U 11:02 bomba pod nazivom „Fat Man“ eksplodirala je iznad sjevernog industrijskog dijela na visini od 1 800 stopa iznad grada kako bi postigla maksimalni bljesak. Infrastruktura je srušena. Sistem električnog napajanja je ugašen. Nastao je talas sekundarnih izgaranja koji je upotpunio holokaust. Prvi temperaturni talas je uzrokovao najveće stradanje stanovništva. Drugi dio je stradao u  požarima koji su zahvatili kuće. Mnogi su zadobili povrede od krhotina koje su nošene vrelim zrakom. Vjetar je nosio vrelinu prema Hirošimi kao centru bljeska. Vreli zrak je čupao drveće iz korijena. Uništeno je 39% svih zgrada u Nagasaki. Prema američkim procjenama od druge bombe 40 000 ljudi je izgubilo život ili se smatra nestalim. Visoki nivo radijacije ostavio je teške posljedice na ljude. Energija koja je oslobođena pri eksploziji ovakve bombe ekvivalentna je energiji eksplozije 20 000 tona TNT-a i mogla bi napuniti skladišta dva teretna broda. U početnoj fazi eksplozije razvijena je temperatura više desetina miliona stepeni, a bljesak deset puta veću svjetlost sunca. Pri eksploziji različite vrste zračenja koje su emitovane poput gamma zraka, alfa i beta čestica. Upravo ove čestice su odgovorne za ubojitost atomske bombe. Ova zračenja mogu ostati godinama ili čak vjekovima u opasnim količinama u organizmu. Gamma zračenje i neutroni uzrokovali su hiljade slučajeva „radijacijske bolesti“ u Japanu. Prije svega poremećajima je bila pogođena krv jer je posljedično došlo do smanjene funkcije organa uključujući oštećenje koštane srži, slezine i limfe. Za samo nekoliko dana zračenje razvile su se nekroze organa osiguravajući sigurnu smrt za vrlo kratko vrijeme.

Istraživanje je potvrdilo da su sve osobe iz radijusa od jednog kilometra imale teške povrede uzrokovane radijacijom. Srednje teške povrede imali su svi iz radijusa od dva kilometra. Osobe iz kruga od dva do četiri kilometra imali su slabije povrede. Posljedica atomske bombe najbolje se može opisati kao koncentrirani haos iz kojeg se niti jedan grad ili nacija ne može brzo oporaviti- tražio je brzi odgovor.

Unatoč nastojanjima Japanske vlade, koja je bila odlučna da se bori, ipak je 2. septembra, potpisala bezuslovnu okupaciju.

 http://www.vce.com/hironaga.html