INSTITUT ZA MEDJUNARODNE STUDIJE U OBRAZOVANJU NEFORMALNA DRAMA RADIONICA - DAN 2 Dr. Stephen M. Koziol, Jr. Dr. Lynn A. Richards Univerzitet u Pittsburgh-u Mars Area skolski okrug UVOD Jucerasnju radionicu smo zapoceli diskusijom o tome sta mi podrazumijevamo pod aktivnostima neformalne drame i prikazom razvoja drame i kao sadrzaja i kao metoda u nastavnom planu. Konkretno, naveli smo kako su prvi pokusaji naginjali ka isticanju elemenata izvodjenja i bili veoma struktiurani, dok su pokusaji tokom posljednjih 40 godina isticali dramu kao iskustvo i proces sa poprilicnom fleksibilnoscu u upotrebi. Obje ove perspektive su istakle dramu kao jednu komponentu nastavnog plana, onu koja zahtijeva i posebno obucene ucitelje i prostor i vrijeme u prepunom nastavnom planu. Neformalna drama, onako kako smo je mi okarakterisali, je odrazila napore pobornika drame tokom poslednje decenije da istaknu pedagosku moc dramskih aktivnosti kada se upotrebljavaju u ostvarivanju vec postojecih ciljeva nastavnog plana. Ono sto je bilo zajednicko u svim ovim perspektivama je da je iskustvo drame aktivno doprinosilo kognitivnom i afektivnom ucenju djece. Danasnju radionicu cemo zapoceti pregledom nekih od osnovnih i licnih vjestina i vjestina naprednog razmisljanja kojima se bavimo kada djeca ucestvuju u aktivnostima neformalne drame. Zeljeli bismo da kazemo da postoji obimno istrazivanje koje podrzava tvrdnje da aktivnosti neformalne drame razvijaju ove vjestine, ali mi to ne mozemo uraditi. Postoji istrazivacki rad, ali on je sporadican i nefokusiran. Vodje kreativne i neformalne drame obicno nisu istrazivaci; oni su odani ucitelji i prakticari drame koji govore i pisu na osnovu njihovih iskustava u radu sa djecom. Tokom mnogih decenija, analize temeljnih izvjestaja o iskustvima prakticara nisu bile priznate kao ÒistrazivanjeÓ ili Ònaucni radÓ, barem ne medju U.S. edukatorima, tako da su desetine vaznih iskustava prakticara ostale neobjavljene. Danas se pojavljuju radovi kao sto je rad Lynn Richards, koji se istovremeno usredsredjuje na to kako se aktivnosti neformalne drame primjenjuju u osnovnoj skoli kao regularan dio nastavnog procesa i na to kako ove aktivnosti djeluju na djecu i kako djeca na njih reaguju. I. Kakve rezultate ucenja kod djece mozemo ocekivati upotrebljavajuci aktivnosti neformalne drame kao dio nase nastave? Pobornici kreativne i neformalne drame cesto iznose dugacke liste vjestina i sposobnosti za koje vjeruju da se kod djece razvijaju kada ucitelji ukljuce iskustva aktivnog ucenja u njihovu nastavu. Mi se ovdje usredsredjujemo na neke od kognitivnih vjestina za koje su strucnjaci identifikovali da su posebno povezane sa uciteljevom upotrebom aktivnosti neformalne drame. Organizovali smo ih ovdje pod tri zaglavlja: A. Osnovne vjestine, B. Licne vjestine, i C. Vjestine naprednog razmisljanja. (Ako se ovo prezentuje usmeno, pokazite ili raspodijelite ucesnicima primjerke ilustracije 2.) A. OSNOVNE VJESTINE: Kao sto je pokazano na ilustraciji 2, identifikovali smo cetiri vjestine za koje vjerujemo da su vazne osnovne vjestine u ucenje. Iako nalazimo da skole spremno identifikuju niz znanja i kognitivnih vjestina koje su ciljevi nastave, samo nekoliko njih poklanja paznju takvim pitanjima kao sto su koncentracija, imaginacija, percepcija i kontrola kao formalnim ciljevima u obrazovanje mladje djece. Ipak, neki tvrde da su ove vjestine od presudnog znacaja ako mladja djeca treba da akademski uspiju u razredu. A.1 Koncentracija: Pod koncentracijom podrazumijevamo sposobnost djeteta da posveti paznju zadatku i da odrzi tu paznju sve duze i duze vrijeme. Da bi bila u stanju da reaguju na nova iskustva, djeca treba da su u stanju da zadrze informacije, ideje, opazanja i osjecanja dovoljno dugo da nesto sa njima urade. A.2 Imaginacija: Pod imaginacijom podrazumijevamo sposobnost djeteta da vidi i stvara obrasce slika ili detalja. Courtney (1980) raspravlja o tri vrste imaginacije koje su vazne u ucenju: (1) sposobnost da se vide odnosi ili veze (slicnosti i razlike) medju stvarima Òkoje drugi ljudi videÓ, (2) sposobnost da se vide novi ili razliciti obrasci za stvari koje drugi ljudi ne vide, ali shvataju da su moguce, i (3) sposobnost da se vide novi ili razliciti obrasci za stvari koje su iznad onoga sto drugi misle da je moguce. Kao baza za dosta Òkao daÓ razmisljanja, imaginacija je temelj za vjestine naprednog razmisljanja. A.3 Percepcija: Pod percepcijom podrazumijevamo sposobnost djeteta da vidi i razlikuje slike i detalje, narocito one koje se opazaju culima. Informacije do kojih se culima dodje postaju osnova za imaginaciju i kompleksno razmisljanje. A.4 Kontrola: Pod kontrolom podrazumijevamo sposobnosti djeteta za samokontrolom -- da bude svjesno i u stanju da upravlja vlastitim tijelom, pokretima, verbalizacijama i ponasanjem unutar odgovarajuceg konteksta. B. LICNE VJESTINE: Kao sto je pokazano na ilustraciji 2, licne vjestine ukljucuju sposobnosti djeteta za izrazajnoscu i tecnoscu, fleksibilnoscu, prilagodljivosti i saradnji. Jos jedanput, iako neki tvrde da su ove vjestine od sustinskog znacaja za akademski uspjeh djeteta u skoli i licni uspjeh u zivotu, njima se suvise cesto bavi samo slucajno u akademski fokusiranom nastavnom planu. B.1 Izrazajnost i tecnost: Pod izrazajnosci i tecnoscu podrazumijevamo djetetovu sposobnost, spremnost i stepen opustenosti u izrazavanju negovih misli, ideja, iskustava i osjecanja -- samom sebi kao i drugima, kroz neverbalna (kretnje, umjetnost, muzika, itd.) kao i verbalna sredstva. Ovo ukljucuje djetetovo razumijevanje niza njegovih ekspresivnih sposobnosti i samopouzdanje da je u stanju da ove kapacitete produktivno koristi. B.2 Fleksibilnost: Pod fleksibilnoscu podrazumijevamo djetetovu sposobnost i spremnost da trazi, da se poziva na i prihvati da postoje alternative -- razliciti nacini opazanja stvari, razliciti nacini dolazenja do smisla iz percepcija i iskustava, razliciti nacini reagovanja na dogadjaje i situacije, i razliciti razlozi za biranje razlicitih pravaca djelovanja ili interpretacija. B.3 Prilagodljivost: Pod prilagodljivoscu podrazumijevamo djetetovu sposobnost da se prilagodi razlicitim okolnostima i dogadjajima. Nije dovoljno samo znati da postoje alternative, vec je isto tako vazno biti spreman i u stanju ÒzamislitiÓ i djelovati reagujuci na promjenljive okolnosti i uslove. B.4 Kooperativnost: Pod kooperativnoscu podrazumijevamo djetetovu sposobnost da radi sa drugima. Atmosfera zajednistva i uspjesnog ucenja u razredu ne samo da vodi ka produktivnim akademskim rezultatima, vec isto tako daje djeci mogucnosti da nauce da rade u saradnji sa drugima kao pripremu za vazne i veoma realisticne ÒzivotneÓ vjestine. C. VJESTINE NAPREDNOG RAZMISLJANJA Kao sto je pokazano na ilustraciji 2, vjestine naprednog razmisljanja obuhvataju siroki spektar kognitivnih sposobnosti. Postoje mnoge klasifikacije koje predstavljaju kognitivne sposobnosti, i ona koju mi ovdje predstavljamo je kombinacija nekoliko njih. Smatramo da ona naglasava neke od vaznih kognitivnih sposobnosti koje narocito dolaze do izrazaja kada djeca ucestvuju u aktivnostima neformalne drame. Kao sto smo raspravili na pocetku jucerasnjeg rada, neposrednost aktivnosti neformalne drame pruza specifican, zajednicki skup iskustava koje sluze kao osnova njihovog razmisljanja. C.1 Postavljanje pitanja: Pored sposobnosti da se odgovori na pitanja drugih, biti u stanju postaviti vlastita pitanja i nauciti postavljati produktivna pitanja su vazne intelektualne vjestine. Aktivnosti neformalne drame ukljucuju i vodjino osmisljavanje otvorenih istrazivackih i analitickih pitanja tokom izvjestavanja i siroku upotrebu kreativne saradnje i iskustava grupnog rjesavanja problema kojima se djeci daje mnostvo prilika da postave pitanja u smislenom kontekstu. C.2 Izvodjenje zakljucaka: U neformalnoj drami djeca imaju mnostvo prilika da budu posmatraci radnji i izvodjenja drugih. Kao dio ovih aktivnosti, vodja usmjerava djecu da predju sa percepcija detalja ka ÒpretpostavkamaÓ o tome kako ti detalji stvaraju znacenje. Tokom ovog procesa djeca vjezbaju razmisljanje koje vodi ka zakljucku. C.3 Analiziranje: Tokom razgovora nakon posmatranja radnji i izvodjenja drugih, djeca su cesto brza u davanju pretpostavki ili inerpretacija o onome sto vide. Dio uciteljevog zadatka je da tokom ovih diskusija u dijelu izvjestavanja djecu navodi da identifikuju i pojasne detalje onoga sto su vidjeli ili culi i da ih podstakne da objasne kako se ove percepcije povezuju da bi oformile njihove interpretacije. Mi analiziranjem zovemo roces tokom kojeg djeca objasnjavaju kako su dosla do njihovuh zakljucaka. C.4 Predvidjane: Sta ce se dogoditi? Kada djeca ucestvuju u kompleksnijim aktivnostima neformalne drame, cesto se od njih trazi da isplaniraju i izvedu ono sto misle da ce se desiti na osnovu informacija koje imaju o likovima, situacijama i proslim dogadjajima. Tokom ovog procesa, ona uce da predvidjaju dogadjaje i akcije koje slijede na osnovu onoga sto je vec poznato. U izvjestavanjima cijela grupa ispituje realisticnost i razumnost njihovih ÒpredvidjanjaÓ. C.5 Spekulisanje: Sta se moze desiti? Tokom njihovog planiranja u mnogim naprednim vjezbama neformalne drame, djeca se ohrabruju da identifikuju i razmotre niz alternativa prije no sto donesu odluke. U izvjestavanjima ucitelji obicno podsticu djecu da razmotre pitanja kao sto su Òzasto su to uradili? i Sta mislite gdje bi zatim mogli otici?Ó C.6 Restruktuiranje: Kako to moze biti drugacije? U njihovom radu na mnogim na tekstu baziranim aktivnostima kao sto su pricanje price, horsko citanje, dramatizacija i improvizacija, posebno, od djece se trazi da uzmu informacije i ideje u jednom obliku i da ih promjene da bi nesto saopstili u drugom obliku. Richard Courtney to zove transformisanjem. Transformisanje znaci biti u stanju vidjeti stvari na nove nacine. C.7 Poredjenje: Po cemu je ovaj tekst, iskustvo ili osjecanje slicno ili razlicito od drugih? U njihovim ulogama kao posmatraca i tokom izvjestavanja, u aktivnostima neformalne drame se od djece stalno trazi da razmotre slicnosti i razlike u onome sto su vidjeli, iskusili ili osjetili. Ponekad, kao sto je slucaj u vecini procesa dijeljenja koje se odvija tokom ranih iskustava, poredjenje je implicitno, jer ucitelj ne namece pravljenje poredjenja, ali omogucava pojedincima da za sebe prepoznaju da iskustva drugih nisu obavezno bila identicna njihovim. Drugi put opet, ucitelj namjerno daje mogucnosti da djeca porede jedan skup radnji ili interpretacija sa drugim ili koristi prilike tokom izvjestavanja da djecu podstakne da porede iskustva ili odgovore. C.8 Evaluacija: Koliko su izvodjenja ili interpretacije bile realisticne, vjerodostojne ili odgovarajuce? Realizam, vjerodostojnost i podesnost su razliciti kriteriji na osnovu kojih se od djece moze zatraziti da prosude ono sto dozivljavaju u aktivnostima neformalne drame. Ovo se cesto koristi tokom izvjestavanja o kompleksnijim aktivnostima, iako cak i mladja djeca mogu poceti da se bave ovakvim nacinom razmisljanja tokom dijela njihovog rada na kretanju, pricanju price, horskom citanju i dramatizaciji price. Rezultati ucenja koje smo upravo opisali su uopsteni; oni nisu povezani sa nekom odredjenom predmetnom materijom ili nastavnim planom. U nasim diskusijama o svakoj vjezbi, identifikovacemo specificnije rezultate i kako oni mogu biti povezani sa specificnim ciljevima u nastavnom planu. II. Kojim svrhama nastavnog plana sluzi upotreba aktivnosti neformalne drame kao dio nastavnog procesa.? U neformalnoj drami, kao sto smo ukazali, zadatak ucitelja je da nadje nacine ne samo da djeci pruzi nezavisna dramska iskustva, vec isto tako da inkorporise rad na drami kao nacin ucenja sadrzaja, vjestina i stavova koji su vec identifikovani kao vazni u nastavnom planu. Dramska iskustva se vide kao sredstva da se potpomogne ucenje u razredu, ne neophodno kao svrhe sebi samima. U tom kontekstu, identifikovati cemo deset svrha za direktno inkorporiranje drame kao dio nastavnog rada na predmetnim oblastima. Cetiri svrhe se odnose na angazovanje djece u iskustvima ucenja i dijagnoziranje njihovog znanja i sposobnosti. Sest svrha se odnosi na nastavni proces i procjenjivanje ucenja djece. A. Svrhe angazovanja i dijagnoziranja Ove svrhe se odnose na upotrebu aktivnosti neformalne drame kao nacina predstavljanja lekcije ili motivisanja djece. Ovo se isto tako zove izgradjivanje anticipatornog seta za nastavu. 1. Stimulisati kod djece razmisljanje o onome sto ce uciti -- tj., o nekom mjestu, vremenskom periodu, vrsti lika, istorijskoj figuri, dogadjaju, osjecanju ili problemu. Aktiviranje prijasnjeg znanja djece je vazno u pripremanju djece za rad sa novim informacijama i iskustvima i za njihovo shvatanje. 2.Ostvariti da dijete ÒinvestiraÓ u lekciju. Kada su djeca uspostavila vezu izmedju njihovog prijasnjeg znanja i iskustva i onoga sto treba da nauce, i narocito kada su bila u stanju da podijele sa drugima u razredu barem dio njihovog znanja i iskustva, ona su direktno ÒdoprinijelaÓ lekciji; vec postoji nesto njihovo sto je dio lekcije i to stvara jacu motivaciju za ucestvovanjem i ucenjem. 3. Razviti Òmedjusobno podijeljenoÓ iskustvo ili kontekst kao referencijalnu tacku za citanje, pisanje i diskusiju. Gledanje ili slusanje o iskustvima drugih djeci pomaze da prosire njihova razumijevanja pojmova, radnji, interpretacija i osjecanja i pruza svoj djeci u razredu zajednicki referencijalni okvir koji ce unijeti u lekciju, referencijalni okvir koji je i zajednicki, a i siri od onoga to je svaki pojedinac mogao ranije donijeti. 4. Omoguciti ucitelju uvid u znanja i prijasnja iskustva djece o predmetnoj materiji glavne lekcije. Djeciji postupci i reakcije tokom aktivnosti neformalne drame, koje se koriste da bi se djeca angazovala u radu na predmetu lekcije, informisu ucitelja o onome sto djeca vec znaju, koja slicna iskustva su mogla imati i kakve stavove imaju prema onome sto ce uciti. Ovo, za uzvrat, ucitelju pruza bitne informacije kako da prilagodi i preradi lekcije tako da odgovaraju potrebama djece. B. Svrhe primjene i procjene Tokom lekcija, aktivnosti neformalne drame pruzaju djeci mnogo alternativa kako da se upoznaju sa i odgovore na predmetnu materiju lekcije. Aktivnosti se bave pitanjima razrednog okruzenja kao i mogucnostima za ucenje. 5. Pomoci djeci da usidre apstraktne pojmove u ÒstvarnaÓ iskustva. Aktivnosti neformalne drame stvaraju vlastita ÒstvarnaÓ iskustva za djecu u razredu. Neposrednost i konkretnost ovih iskustava pomazu djeci da usredsrede svoju paznju i obezbjedjuju laksu pocetnu tacku sa koje se izgradjuje razumijevanje. 6. Utvrditi znanje, pojmove i vjestine o kojima se uci u lekciji. Direktna iskustva u aktivnostima neformalne drame daju djeci niz primjera koji im pomazu da izgrade detaljnije i kompletnije razumijevanje onoga sto uce. 7. Izgradjivati svjesnost djece o slicnostima iskustava medju pojedincima i grupama. Posmatranje drugih i dijeljenje ideja, uskustava i interpretacija sa drugima pomaze izgradjivanju atmosfere zajednistva u razredu koja je vazna za ucenje, ono o cemu smo juce razgovarali kao o Òzajednici onih koji uceÓ u razredu. Time se djeci pomaze da se osjecaju prijatno u razredu i podsticu njihova nastojanja da istrazuju i razmisljaju. 8. Potpomoci alternativne interpretacije medjusobno podjeljenih iskustava. Isto kao sto je za djecu vazno da vide i shvate ono sto dijele sa drugima, isto tako je vazno da uvide vaznost razlika u tome kako misle i koji zakljuci i interpretacije su razumne i odgovarajuce. 9. Vjezbati autenticne upotrebe jezika za smislenu komunikaciju. Britanac John Dixon je prije nekih 30 godina rekao da Òse jezik uci kroz upotrebu, a ne kroz mehanicko vjezbanjeÒ. Podaci o razrednoj aktivnosti iz americkih skola pokazuju alarmantni nedostatak prilika za djecu da ucestvuju u prosirenom, smisaonom diskursu u razredu. Suvise cesto ono malo razgovora i objasnjavanja koje rade podrazumijeva kratke odgovore na uciteljeva direktna pitanja. Aktivnosti neformalne drame (ukljucujuci i izvodjenje i izvjestavanje) daju djeci siroke mogucnosti za upotrebu jezika u prave komunikacione svrhe, iskustva konzistentna sa pozivom za socijalnu interakciju kao generativni kontekst za vladanje jezikom (John-Steiner, et.al., 1994) i sociokulturolosko vidjenje razvoja jezika i pismenosti izgradjeno na radu L. Vygotsky-og (1962, 1978). 10. Omoguciti ucitelju da procijeni djecije razumijevanje. Suvise cesto je konacna ili zbirna evaluacija bila ogranicena na djecije izvodjenje pismenih zadataka. Kao sto je Lynn Richards-ovo istrazivanje o upotrebi aktivnosti neformalne drame u drugim razredima osnovne skole pokazalo, aktivnosti takodje pruzaju ucitelju alternativni izvor informacija o tome sta djeca znaju, a sta ne. Mi ne sugerisemo da 10 svrha koje smo upravo spomenuli iscrpljuju sve nastavne svrhe aktivnosti neformalne drame. Osjecamo, medjutim, da ovaj kratak pregled uopstenih rezultata ucenja i svrha koje govore u prilog upotrebe neformalne drame u nastavnom planu vama pruza korisnu perspektivu za razmatranje vjezbi koje cemo nastaviti raditi tokom sljedeca dva dana. Juce smo, prisjetit cete se, poceli sa vjezbom slobodnog zamisljanja. Mozda se sjecate da smo razgovarali o tome kako se takva vjezba moze iskoristiti za aktiviranje prijasnjeg znanja djece, stvaranje njihovog doprinosa lekciji, razvijanje izvora medjusobno podijeljenog znanja na osnovu kojeg se rade druge vjezbe i omogucavanje da ucitelj shvati dubinu djecijeg znanja i svjesnosti. Danas isto tako mozete nekoliko trenutaka razmisliti o tome kako ucitelj moze, na kraju nastave, iskoristiti slicne vjezbe da procijeni sta su djeca naucila. (MOLIMO VAS DA POSVETITE NEKOLIKO TRENUTAKA PRAVLJENJU BILJEZAKA O TOME KAKO MOZETE ISKORISTITI VJEZBU SLOBODNOG ZAMISLJANJA ILI JEDNU OD VRSTA VJEZBI CULA ILI KRETANJA, KOJE SMO JUCE RADILI, DA BISTE PROCIJENILI UCENJE DJECE.) (Ako se ovo prezentuje usmeno, dajte ucesnicima 5 minuta da naprave biljeske) ****************************************************************************** Nakon sto su ucesnici zavrsili sa citanjem ili ste vi zavrsili sa usmenom prezentacijom informacija iz ovog dijela, upitajte: NA KOJE IDEJE STE NADOSLI O NACINIMA UPOTREBE VJEZBI SLOBODNOG ZAMISLJANJA U SVRHU PROCJENE UCENJA DJECE? (zatrazite odgovore od 3-5 ucesnika ako je moguce; pruzite podrsku i trazite pojasnjenja samo ako ucesnikova ideja jednostavno nije razumljiva) Zakljucenje: Ostavimo za sada ovu temu i pocnimo da radimo na i razgovaramo o nekim dodatnim primjerima vjezbi neformalne drame. Dok radimo na novim vjezbama, vraticemo se na pitanja rezultata ucenja i svrha upotrebe u nastavnom planu. VJEZBA 3. PRICANJE PRICE I. OSNOVNE NAPOMENE Vecina ucitelja primjeti kod djece odusevljenje kada se pricaju ili slusaju price. Ipak, suvise malo ucitelja aktivno koristi pricanje price bilo kao sredstvo izgradjivanja povjerenja, atmosfere saradnje u razredu ili u radu na osnovnim pojmova i vjestinama iz nastavnog plana. Time sto koriste prednost djecijih urodjenih impulsa i sposobnosti za pricanjem price, ove aktivnosti daju mogucnosti svoj djeci da dozive uspjesna iskustva u razredu. Sama djeca prepoznaju da su ovo aktivnosti koje mogu raditi i uzivati u njima. One, takodje, angazuju djeciju mastu i, kao sto smo otkrili u prvim razredima (Raichards, 1996), pomazu im da povezu njihova licna iskustva sa predmetnom materijom koja se radi u razredu. Pored toga, ove aktivnosti pruzaju djeci atmosferu podrske u kojoj vjezbaju i poboljsavaju njihove sposobnosti upotrebe jezika, vjezbaju vjestine rasporedjivanja i njihova iskustva obogacuju poredjenjima. Prva vjezba koju cemo demonstrirati je vjezba slobodnog zamisljanja. Ceto koristimo ovu vrstu vjezbe na pocetku skolske godine, da bismo djeci pomogli da se osjecaju ugodno jedni sa drugima i u razredu i da bismo stekli uvid u nivoe jezickih vjestina i samopuzdanja kod pojedinacne djece. Ova aktivnost istice upotrebu jezika i pazljivo slusanje drugih. Drugi primjer je vise struktuiran; osmisljen je da omoguci mladjoj djeci da istrazuju elemente dramskog zapleta u literaturi. Strucnjaci za opismenjavanje danas posvecuju dosta paznje vezama citanje-pisanje i vaznosti koja za ucitelje ima integracija iskustava citanja i pisanja tako da djeca uvide i iskoriste njihove komplementarne odnose. Narocito u radu sa mladjom djecom, za ucitelje je isto tako vazno da integrisu iskustva usmenog govora sa odgovarajucim iskustvima citanja i pisanja. Predjimo na dva primjera vrsta iskustava usmenog pricanja price koje mozete produktivno koristiti u radu sa djecom u prvim razredima. II. DEMONSTRACIJA D. SLOBODNO ZAMISLJANJE: VIDI DODATAK D ZA DETALJNU SKRIPTU SA PRATECIM UPUTSTVIMA I KOMENTAROM ZA OVU VJEZBU. KRATAK PREGLED VJEZBE (1) Podijelite ucesnike u grupe od po 7 ili 8 clanova. (2) Zagrijavanje: odredite inicijatora u svakoj grupi i zatrazite od njega da se predstavi drugim clanovima grupe i da kaze svoju omiljenu boju. Drugi clanovi grupe se takodje predstave. (3) Aktivnost: Od inicijatora u svakoj grupi se trazi da pocne sa pricanjem price. U intervalima od 30 sekundi, vodja kaze ÒSljedeciÓ i osoba koja prica proziva drugu osobu u grupi da nastavi pricu. Ovo se nastavlja sve dok vodja ne najavi da osoba koja je zadnja prozvana treba da zavrsi pricu. (4) Izvjestavanje: Vodja trazi od inicijatora u svakoj grupi da ukratko isprica pricu svoje grupe drugim grupama. Vodja trazi od ucesnika da identifikuju vrstu raspleta u svakoj od prica. III. DESKRIPTIVNA ANALIZA Vodja pocinje ovu vjezbu tako sto ucesnike podijeli u grupe od po sedam ili osam clanova. Taj broj je dovoljno veliki za zadatak pamcenja imena (ako se neki ne poznaju medjusobno) i da se pricanje price u nastavcima ucini teskim, ali ne nemogucim. U radu sa mladjom djecom koja ne poznaju jedna druge i koja imaju ograniceno ili nikakvo iskustvo u radu u maloj grupi, pocetne grupe od po pet ili set clanova bi bile odgovarajuce. Kada su ucesnici podijeljeni u grupe, vodja trazi da se jedna osoba u svakoj grupi odredi kao ÒstarterÓ u vjezbi i onda od njih trazi da podignu ruke. Ovaj posljednji korak daje vodji neposrednu informaciju o tome da su sve grupe identifikovale jednog startera i da znaju ko je starter. Ako bilo koja grupa treba pomoc u identifikovanju startera, vodja treba da im pomogne prije pocetka aktivnosti, prije nego da to uradi dok je aktivnost u toku i tako je prekida. Uvod ili zagrijavanje za ovu aktivnost je slicno zagrijavanju u vjezbi slobodnog zamisljanja koju smo radili juce, po tome sto su ucesnici ukljuceni u aktivnost koja daje pregled onoga sto ce se od njih traziti da urade u glavnoj vjezbi. U ovom slucaju, daju se uputstva ucesnicima svake grupe, pocinjuci sa starterom, da se predstave, kazu gdje predaju i koja je njihova omiljena boja. Poznavanje barem necega u vezi ljudi sa kojima radite doprinosi atmosferi podrske i mi smo u ovom slucaju smatrali da ce medjusobno podijeljene informacije poceti da uspostavljaju prisnost na relativno nezastrasujuci nacin. Zakljucili smo da poznavanje necega ÒlicnogÓ u vezi drugih u grupi, cak iako je to neki bezazlena informacija kao sto je omiljena boja, pomaze u uspostavljanju jaceg osjecanja pripadnosti i umanjuje pocetnu nelagodnost. Sasvim je proizvoljno da li ce se clanovi grupa predstaviti iduci u pravcu kazaljke na satu; u tome nema nista posebno. S druge strane, kada radimo sa mladjom djecom, za nas je to brz nacin da vidimo da li djeca znaju i shvataju taj koncept. Zatim smo se okrenuli ka uputstvima za zadatak. Sjetite se kako smo pokusali da postepeno dajemo ova uputstva da bi se mogla lakse pratiti. Uputstva smo davali slojevito tako da su se radnje mogle izvoditi po redu i upotrebljavali smo markere kao sto su ÒPrvoÓ i ÒZatimÓ da bismo naglasili taj poredak. Ovdje je sustina u tome da svaki starter ima na umu ideju za pricu, a naglasili smo da ta ideja moze biti neka koju vec znaju ili neka koju su izmislili. To starteru daje veliku slobodu djelovanja. Uvidjeli smo da na pocetku djeca pocinju sa necim sto je slicno prici koju znaju, ali se veoma brzo okrenu istrazivanju novih mogucnosti. Obratite takodje paznju na to da smo, nakon sto smo zavrsili sa pocetnim uputstvima za zadatak, osigurali da su, prije no sto smo krenuli sa radom na aktivnosti, svi starteri spremni da pocnu. Ovoj aktivnosti smo dali oko 25-30 sekundi. To moze izgledati kao kratko vrijeme, ali za sedmogodisnju i osmogodisnju djecu koja su stidljiva i nervozna kada se obracaju drugima, to moze biti veoma dugacak period. Postoji nekoliko prednosti u tome sto vodja kontrolise vrijeme. Prvo, to znaci da ce sve grupe raditi zajedno tokom aktivnosti, cime se izbjegavaju problemi izazvani kada razlicite grupe rade veoma razlicitim tempom, i kada jedna ili vise grupa zavrse dok druge nastavljaju sa radom. Drugo, to ucitelju daje mogucnost da tempo podesi sposobnostima djece, dajuci vise vremena ako izgleda da su djeca u stanju da zadrze koncentraciju, a skracujuci rad ako je koncentracija problem. Trece, to omogucava ucitelju da smanji probleme izazvane kada se pojavi suvise razgovorljivo dijete koje zeli da dominira pricom, kao sto i smanjuje vrijeme tokom kojeg je dijete koje oklijeva u centru paznje. Kada smo bili sigurni da je svako dijete imalo priliku da da svoj doprinos, rekli smo grupama da sljedeci clan koji je prozvan treba da zavrsi pricu. Ovo ce, naravno, varirati s obzirom na broj djece u svakoj grupi. Nema nista pogresno u tome da se od dijeteta koje je prozvano trazi da kaze vise od jednog dijela price kada neke grupe sadrze manji broj djece nego druge. Kada su grupe zavrsile njihove price, dali smo dodatno uputstvo da starter iz svake grupe ukratko isprica pricu njegove grupe ostalim grupama. Ovaj dodatni zadatak nismo ukljucili na pocetku, kada se ova vjezba radi po prvi put, jer ne zelimo da zbunimo ili zaplasimo startera. Nakon prvog puta, starteri znaju da ce ispricati drugima price njihovih grupa i za to su spremni. Isto tako smo svakoj grupi dali nekoliko momenata da jos jedanput predju pricu. Zakljucili smo da narocito u radu sa mladjom djecom ovaj ÒpregledÓ doprinosi da grupe imaju osjecaj ÒvlasnistvaÓ price i pomaze da se starter osjeca sigurnije u zadatku pricanja price. Price koje djeca stvaraju kada prvi put rade na ovoj aktivnosti cesto nemaju jasan tok odvijanja i idu u mnogim cudnim i neuobicajenim pravcima. Mnoge su poprilicno humoristicne. Slusajuci i reagujuci na te price, mi dijelimo sa djecom taj humor. U izvjestavanjima koja slijede pricu, pokusavamo da skrenemo paznju na neke literarne elemente ili teme koje odgovaraju nasem nastavnom planu. U ovom slucaju, odlucili smo da se usredsredimo na elemenat razrjesenja zapleta. U ovoj fazi, nas cilj je bio da u kontekst uvedemo termin ÒrazrjesenjeÓ za zavrsetak price i da djeci pomognemo da uvide da postoje mnogi razliciti nacini razrjesenja zapleta. To cemo u buducnosti nadogradjivati, kao sto smo uradili kada smo radili vjezbu pricanja struktuirane price. Kao dio izvjestavanja, iskoristili smo isto tako priliku da ohrabrimo djecu da porede price ili rasplete prica. Ovo bi se u kontekstu izvjestavanja trebalo prirodno pojaviti. Isto tako koristimo priliku da podstaknemo djecu da prave poredjenja izmedju njihovih vlastitih prica i prica koje su ranije citali ili o njima znaju iz drugih izvora. Takodje, prilikom zakljucenja isticemo veze izmedju njihovog sastavljanja prica i citanja. IV. PRIMJENE U NASTAVNOM PLANU Aktivnosti pricanja price daju svoj djeci mogucnosti da upotrijebe licno znanje i iskustvo i prirodne sposobnosti za pricanje price da bi vjezbala upotrebu maste, uvjezbavala pazljivo slusanje, ucestvovala u iskustvima medjusobne saradnje u grupi, prosirila sposobnosti usmenog izrazavanja i naucila o i upotrijebila pojmove koji su dio nastavnog plana. Pored toga, aktivnosti tipa pricanja otvorene price isticu doprinos svih ucesnika prici, te su tako sredstvo ohrabrivanja djece sa manjim samopouzdanjem ili one koja su nerada da to cine da ucestvuju i iskuse podrsku njihove grupe i razreda u njihovom ucestvovanju. Evo nekih primjera aktivnosti tipa pricanja otvorene price: (a) Od djece se moze zatraziti da izaberu, ili im se moze dati, neki lik iz price koju je razred vec procitao i da pocnu sa ÒnovomÓ pricom o tom liku. Time se ne samo ponovo pregleda prethodni materijal, vec se djeci daje mogucnost da spekulisu o dodatnima dogadjajima i iskustvima. (b) Djeci se moze dati neki ÒlikÓ iz price koju ce citati i zatraziti od njih da izgrade pricu koja bi se takvom liku mogla desiti. Time se stice uvid u novi tekst i obezbjedjuje vrijedan izvor poredjenja za price svake grupe i izmedju prica djece i teksta. (c) Od djece se moze zatraziti da urade istu stvar sa okolnoscu radnje koja im se da bilo iz price ili teksta koju su vec procitali ili ce citati. (d) Od djece se moze zatraziti da izgrade neku pricu oko poznatih likova koji su stavljeni u nove okolnosti, i tako od njih traziti da spekulisu o tome sta se moze dogoditi kada se uslovi promjene. (e) Okolnost se u ovim primjerima se moze shvatiti kao nesto sto obuhvata vremenski period i mjesto, tako da vjezba moze za djecu biti nacin istrazivanja istorijskih ili kulturnih figura, a ne samo knjizevnih. (f) Podsticaj za pricu grupe isto tako moze biti tema (npr., saradnja ili usamljenost), ili problem (npr., neko mora da upotrijebi polugu ili posebnu vrstu magneta o kojima su djeca ucila, ili neko nekoga treba da spasi od utapanja), ili neki dogadjaj (npr., neki praznik ili nesto sto se nedavno desilo). Ovi podsticaji se mogu na mnoge nacine povezati sa postojecim nastavnim planom. (g) Svakom djetetu se moze dati neka rijec koju moraju da upotrijebe u njihovom dijelu price. (h) Usmene price djece, kad se ispricaju drugima, mogu biti zapisane i pregledane; one, zatim, mogu biti ilustrovane i podijeljene kao ÒpisaniÓ tekstovi za citanje u razredu ili dijeljenje sa drugim grupama. ************************************************ (Vodja treba da upita grupu da li ima nekih pitanja; odgovorite na pitanja.) II. Demonstracija -- Pricanje struktuirane price U nasem prvom primjeru pricanja slobodne price, postavljeno vam je nekoliko ogranicenja dok ste stvarali price u vasim grupama. Izvodeci ovu aktivnost, djeca uzivaju da stvaraju cesto cudne preokrete koji se pojavljuju u njihovim pricama, i veoma su radoznala da saznaju price drugih grupa. Same price nisu dotjerane ili dovrsene u pravom smislu. Medjutim, vjezba angazuje djecu u zajednickom literarnom stvaranju i reagovanju i omogucava im da ucestvuju slobodno i bez straha da li su u pravu ili ne. Mi smo uvidjeli da cak i veoma stidljiva djeca shvataju da mogu svojim dijelom dati doprinos prici i obicno se u ponovo ispricanim pricama pojavljuje osjecaj ponosa i zabavljanja pri radu. (17) Na ovaj skromni pocetak ucitelj moze dogradjivati mnoga druga uputstva i o tome cemo porazgovarati malo kasnije. Sada zelimo da se pozabavimo drugim primjerom pricanja price, onim koji je nesto struktuiraniji. U ovoj adaptaciji vjezbe izgradjivanja dramskog zapleta koju je osmislila grupa edukatora isticuci estetski razvoj mladje djece, namjera je da djeca pocnu da svjesno manipulisu dogadjajima i slucajevima koji se mogu pojaviti u prici da bi istrazivala rasporedjivanje i otkrila kako isti dogadjaji mogu biti rasporedjeni na razlicite nacine da bi stvorili razlicite zaplete i dejstva. Pricanje struktuirane price: Vidi dodatak E za detaljnu skriptu sa pratecim uputstvima i komentarom za ovu vjezbu. KRATAK PREGLED AKTIVNOSTI (1) Podijelite ucesnike u grupe od po 4 ili 5 clanova. (2) Pokazite ucesnicima primjerak kartice lika i okolnosti i kartice za nekoliko dogadjaja. Objasnite da dogadjaji mogu biti nesto sto se desava ili sto neko kaze. (3) Objasnite zadatak: u svojim malim grupama, ucesnici treba da uzmu kartice u kojima su dati lik, okolnost radnje i dogadjaji i da ih upotrijebe u stvaranju price. (4) Izvjestavanje: zatrazite od jedne osobe u svakoj grupi da ukratko izlozi pricu njene grupe drugim grupama. U svakoj prici razmotrite likove, okolnosti, niz dogadjaja i vrstu raspleta. III. DESKRIPTIVNA ANALIZA Drugu vjezbu, vjezbu pricanja struktuirane price, smo zapoceli tako sto smo se ponovo pobrinuli za pitanja rukovodjenja grupom prije no sto smo poceli sa samim zadatkom. Ovaj put ste radili u manjim grupama od po cetiri ili pet ucesnika, jer vjezba zahtijeva da grupa zajedno radi na pripremanju price. Pricanje jednih sa drugima i odlucivanje zahtijevaju interakciju. Grupe od po dva ili tri clana cesto ne obezbjedjuju dovoljno razlicitih glasova u saradnji, dok grupe sa vise od pet clanova daju skoro suvise glasova. Takodje obratite paznju da je mijenjanje velicine isto tako znacilo da smo mogli mijenjati clanove grupe, jos jednom imajuci na umu nasu zelju da izgradjujemo osjecaj udobnosti u radu sa razlicitim ljudima. Ovoga puta smo podstakli brzo predstavljanje da bismo bili sigurni da ljudi barem znaju imena drugih u grupi. Nakon sto smo oformili grupe, poceli smo sa uputstvima za izvodjenje zadatka. Jos jedanput, ova uputstva smo rasporedili slojevito tako da biste vi (i djeca) mogli da naucite i uradite jedan dio prije no sto ste nastavili sa drugim. Poceli smo sa karticama sa likovima i okolnoscu, dajuci vremena za provjeru da li znate sta podrazumijevamo pod likovima i okolnoscu. U razredu, ako nismo sigurni da li djeca razumiju ove termine, mozemo prosiriti ovaj dio lekcije time sto cemo od djece zatraziti da identifikuju druge ÒlikoveÓ kojih se sjecaju iz prica koje znaju i da identifikuju ÒokolnostÓ u kojoj se ovi likovi i njihove price desavaju. Zatim smo se okrenuli karticama sa dogadjajima, dajuci vremena da svi shvate da dogadjaj moze biti nesto sto se desava ili nesto sto je neko rekao. Zatim smo dali sama uputstva za zadatak. Obratite paznju da smo ponovo upotrijebili jasne markere -- prvo, drugo i trece -- da bismo naglasili razlicite korake u zadatku, a isto tako smo dodali podsjetnik da je potrebno pozabaviti se raspletom price, postupak cija je namjera bila da nadogradi i obnovi nasu paznju za razrjesenja kojima smo se bavili u prijasnjoj vjezbi. Nakon sto smo objasnili zadatak, raspodijelili smo kartice svakoj grupi. To smo uradili nakon sto smo dali uputstava za zadatak da bismo umanjili vjerovatnocu da ce djeca obratiti vise paznje karticama nego uputstvima. Zatim smo grupama dali jasna uputstva o tome koliko vremena ce imati (10 minuta) da ispune zadatak i rezimiraju glavne korake u zadatku. Dok ste radili na zadatku, mi smo obilazili sve grupe. Kada radimo sa mladjom djecom, koristimo ovu priliku da se uvjerimo da djeca u svakoj grupi razumiju zadatak i da procijenimo u kojoj mjeri je nas projicirani vremenski okvir odgovarajuci. Ako djeca trebaju vise vremena, mozemo ga prosiriti. Isto tako djecu upozorimo da se priblizava vrijeme kada zadatak treba da se zavrsi; u ovom slucaju to smo uradili kada je ostalo jos oko dva minuta. Tada, isto tako, zadatku dodajemo sljedeci korak -- svaka grupa je trebala da izabere jednog clana koji ce ispricati pricu cijeloj grupi. Uspostavili smo relativno kratke vremenske okvire za ove aktivnosti znajuci da, ako je potrebno, oni uvijek mogu biti prosireni i znajuci da je, barem u radu sa nasom djecom, lakse dati vise vremena nego zaustaviti aktivnost time sto cemo djeci dati manje vremena nego sto smo naznacili. Prije no sto pocnemo sa pricanjem prica, provjerimo svaku grupu da bismo bili sigurni da je osoba koja treba da isprica pricu odredjena i da je ta osoba spremna. Ovo je istovremeno i uctivost i dobro rukovodjenje, a, isto tako, doprinosi izgradjivanju atmosfere podrske i povjerenja u razredu. Izvjestavanje slijedi nakon price svake grupe i elemenata zapleta koji su bili istaknuti u uputstvima za zadatak. U ovom slucaju, sa likova samo presli na okolnosti, na dogadjaje i, konacno, na rasplet. Od slusalaca se trazi da identifikuju ove elemente, a u radu sa djecom cemo iskoristiti prilike koje se ovdje pojavljuju da podstaknemo ili zatrazimo poredjenja. Ali, ovoga puta ne pokusavamo da idemo u dubinu, jer uvidjamo da su druge grupe nestrpljive da ispricaju svoje price. Nakon sto su slusaoci identifikovali ove elemente zapleta u ispricanoj prici, od svake grupe smo zatrazili da sa drugima podijele likove, okolnosti i dogadjaje, a zatim da ih razrade ako to zele. Zakljucenje je posluzilo da se rezimiraju glavni elementi strukture zapleta koji su identifikovani u razlicitim pricama i da se izgradi most za prosli i buduci rad na pricama. IV. PRIMJENE U NASTAVNOM PLANU Za razliku od aktivnosti pricanja slobodne price, aktivnosti tipa pricanja struktuirane price isticu saradnju u maloj grupi i predstavljaju sredstvo kojim se mladjoj djeci pomaze da uce da zajedno rade i saradjuju u rjesavanju problema. One su veoma prilagodljive uslovima u razredu. Kada osnovni zadatak vjezbe postane djeci poznat, ove aktivnosti se mogu uraditi za relativno kratko vrijeme zbog njihovih vlastitih sustinskih koristi ili kao podrska drugih ciljeva nastavnog plana. Male grupe mogu raditi na razvijanju njihovih prica na osnovu njihovih vlastitih sugestija, dok ucitelj radi sa drugim grupama na drugim zadacima. Isto tako, planiranje price ukljucivanjem elementa dramskog zapleta priprema djecu za rad na dramatizaciji koji slijedi. Potreban je samo mali korak da se sa poznatog iskustva stvaranja i pricanja prica razredu dodje do pripremanja i izvodjenja ideja pred razredom. Evo nekih primjera upotrebe ovih aktivnosti u sirem kontekstu nastavnog plana. (a) Likovi, okolnosti i dogadjaji mogu biti izabrani iz prica ili drugih tekstova koje su djeca vec procitala, tako da vjezba postaje dodatni pregled tih tekstova ili sredstvo koje omogucava ucitelju da procijeni koliko su djeca shvatila ono sto su procitala. (b) Likovi, okolnosti i dogadjaji mogu biti izabrani iz prica koje ce djeca citati, tako da vjezba daje pregled ideja u novom tekstu i tacke poredjenja izmedju njihovih vlastitih i ÒstvarnihÓ prica. (c) Zadatak se moze uciniti manje ili vise komplikovanim tako sto se dodaje ili oduzima broj dogadjaja koji treba da se upotrijebe, sto ce likovi biti manje ili vise povezani ili sto ce okolnosti biti manje ili vise poznate. (d) Mogu se uvesti dodatni elementi dramskog zapleta tako sto ce u dogadjaje inkorporirati kartice za konflikt ili dilemu. Na primjer, kartica kao Òneko mora nesto da nosiÓ dodaje vrstu problema, dok kartica kao ÒNeko zeli nesto da uradi, ali drugi lik ne zeli to da uradiÓ dodaje dilemu ili momenat diskusije.Ovim se strukturi zapleta daje kompleksnost i prilika da se istraze razlike u zapletu kada se ovi elementi pojavljuju na razlicitim mjestima u prici. Kako je, na primjer, prica drugacija ako se dilema pojavi i razrijesi ranije u zapletu nego kada se pojavi i razrjesi kasnije? (e) Likovi, okolnosti i/ili dogadjaji mogi biti izabrani sa ciljem da se obradi predmetna materija casova iz istorije ili prirodnih nauka ili da bi se bavilo odredjenim temama, problemima, dogadjajima ili cak vokabularom, kao sto smo spomenuli u pricanju slobodne price. (f) Posto sugestije djeluju kao elementi u gramatici price, ove pripremljene price se lako mogu zapisati, izvesti i/ili ilustrovati. Iskustva u stvaranju ovih prica na osnovu skupa prijedloga djecu posebno pripremaju za izvodjenje njihovih zapleta kao dio procesa dijeljenja. Zakljucenje: ( nakon sto su ucesnici procitali ili saslusali prezentaciju o primjenama u nastavnom planu). (male grupe, vec oformljene za vjezbu pricanja struktuirane price, treba da se sastanu da bi ucesnici u toku 7-8 minuta promislili o nacinima na koje mogu prilagoditi ili upotrijebiti aktivnosti pricanja price u njihovim razredima da bi se pozabavili ciljevima nastavnog plana.) [dajte grupama vremena] (Zatrazite od ucesnika da sa cijelom grupom podijele neke od njihovih primjera. Zatrazite dalje pojasnjenje, ako je potrebno, tako da cijela grupa stekne ideju o razlicitosti primjena. Dozvolite postavljanje pitanja o vjezbi i njenoj primjeni takodje.) [dajte 10-12 minuta] V. PITANJA RUKOVODJENJA KONTROLA ZNAKOM: Jedno od stalnih pitanja koja nam postavljaju americki ucitelji koji pocinju da razmisljaju o upotrebi neformalne drame u njihovim razredima je pitanje kako drzati razred pod kontrolom. Obicno se u ovim vjezbama odvija dosta aktivnosti i razred ne samo da ce izgledati haoticniji sa djecom koja se okolo krecu, vec isto tako i bucniji od onoga sto se tradicionalno ocekuje od razreda da bude. Napokon, vecina aktivnosti zahtijeva od djece da budu fizicki aktivna i u mnogim se, kao na primjer u aktivnostima pricanja price, od djece trazi da pricaju jedni sa drugima u grupama. Kako ucitelj, s obzirom na ovakvu vrstu aktivnosti ,brzo i efikasno ponovo privlaci djeciju paznju na sebe da bi dao nova uputstva ili da bi signalizirao zakljucenje jednog dijela vjezbe? UPITAJTE: Kako mozemo ponovo zaokupiti vasu paznju tokom ovih vjezbi pricanja price? [Vidite da li je iko od ucesnika postao svjestan nase upotrebe rijeci NARODE! svaki put kada smo zeljeli da ponovo zaokupimo njihovu paznju. Odlicno je ako grupa da potvrdan odgovor. A ako ne, zamolite ih da se prisjete nacina na koji ste upotrijebili rijec NARODE! za ovu svrhu] Objasnite: Mi upotrebljavamo termin NARODE! jer cesto radimo sa odraslima , te je to neutralan izraz sa kojim se mi i vecina nasih ucesnika osjecamo udobno. Kazemo ga glasnim, autoritativnim glasom koji treba da bude potpuno razlicit od naseg normalnog glasa kojim dajemo informacije. Zelimo da ovo jasno definisemo kao kontrolu znakom -- sredstvo kroz koje ucesnici shvataju da moraju prestati sa onim sto rade i punu paznju posvetiti ucitelju ili vodji. Mi znamo mnoge ucitelje koji koriste mnoge, razlicite vrste kontrole znakom -- neki upale i ugase svjetla, neki koriste zvono ili zvucni signal, neki, opet, pistaljku, a neki ce pljesnuti rukama na osobit nacin. Sta god da je, signal treba da bude karakteristican -- da se ne upotrebljava za druge svrhe -- i treba da bude prepoznatljiv -- dovoljno razlicit da svako moze da ga prepozna. Djeca sama brzo prepoznaju da je to kontrola signalom i shvataju zasto je to vazno. MARKERI: Kao i u ranijim vjezbama, vodili smo racuna o pazljivom naznacavanju pocetnih i zavrsnih tacaka vjezbi. Kao sto ste vidjeli u vjezbi pricanja slobodne price, markeri isto tako treba da budu jasni kada se ucesnicima signalizira da treba da promjene uloge ili radnju. Odgovarajuca upotreba markera pomaze da se aktivnosti glatko odvijaju, sto je od koristi i za ucitelja i za djecu. UPUTSTVA: Kako vjezbe postaju komplikovanije, sve vise je vazno da ucitelj isplanira i rasporedi uputstva na nacine koji djeci pomazu da shvate i urade njihove zadatke. Ovo je problem s kojim se cesto susrecemo na pocetku rada ucitelja koji pokusavaju da upotrebljavaju aktivnosti neformalne drame ili, uopsteno, lekcije bazirane na aktivnostima. Oni shvataju zadatke kao cjelinu i naginju ka tome da ih djeci zadaju na isti nacin.Mi obicno odvajamo uputstva za rukovodjenje od uputstava za zadatak, dajuci prvo uputstva za rukovodjenje. To nam omogucava da se unaprijed pobrinemo za prerasporedjivanja i dobijanje potrebnog materijala tako da se djeca prilikom davanja uputstava za zadatak mogu na njih eksplicitno usredsrediti. Na primjer, podijelili smo vas i smjestili u grupe prije no sto smo poceli sa bilo kojim uputstvima za zadatak. Isto tako pokusavamo da rasporedimo uputstva za zadatak tako da se prezentuju redom kojim ce se izvoditi i, gdje je to moguce, da se daju slojevito, tako da se uputstva koja nisu potrebna za izvrsenje prvog dijela zadatka ne daju prije no sto su potrebna. Na primjer, inicijatorima u vjezbi pricanja slobodne price nismo rekli o tome da moraju prepricati njihove price cijeloj grupi sve dok nisu zavrsili price; ili,u vjezbi pricanja struktuirane price, maloj grupi nismo rekli da izabere jednu osobu koja ce razredu ispricati pricu koju je ona sastavila sve dok nije bila blizu zavrsetka price. Ovaj proces pomaze da se uputstava za zadatak odrzavaju sto jednostavnijim i omogucava djeci da se bez ometanja skoncentrisu na dijelove zadatka u razumnoj i odgovarajucoj mjeri. IZVJESTAVANJA: Kao sto smo napomenuli u nasem uvodu u neformalnu dramu, faza izvjestavanja je najvaznija u pomaganju djeci da dodju do znacenje iz njihovih iskustava. Cesto nas pitaju kako ucitelj unaprijed zna cime se u izvjestavanju treba pozabaviti. (a) Izvjestavanja se obicno trebaju direktno odnositi na uputstva za zadatak. Ako od djece trazite da, dok planiraju pricu, razmisle o likovima, okolnostima, dogadjajima i razrjesenju, onda se vase izvjestavanje treba pozabaviti percepcijama slusalaca i njihovim razumijevanjem ovih elemenata. Ako vasa uputsva za zadatak traze od djece da se skoncentrisu na izvodjenju postupaka odredjenih likova ili zivotinja, kao sto smo radili u vjezbama hodanja, onda izvjestavanje treba da bude fokusirano na posmatraceve precepcije ovih pokreta i na to sta oni znace. (b) Izvjestavanje obicno treba da prati niz predstavljen u zadatku.Time se stvara osjecaj jedinstva i koherentnosti u lekciji, da u zadatku, kao i u izvjestavanju, postoje red i razlog. U samom procesu, to takodje omogucava ucitelju da kontrolise situaciju tako sto izvodjenje cini ÒheuristikomÓ koja u svim grupama moze biti upotrebljena pouzdano i konzistentno. To pomaze ucitelju da ne zaboravi stvari iduci od jedne do druge grupe i daje dobru osnovu za pravljenje poredjenja. (c) Mnogi ucitelji koji pocinju da rade sa neformalnom dramom imaju tendenciju da posvecuju suvise paznje izvjestavanju; u stvari, to se desava i iskusnim uciteljima. Mi smo uvidjeli da je cesto tesko obuzdati prirodne ÒuciteljskeÓ nagone da se iz aktivnosti izvuce sto je moguce vise. Mi razumijemo taj impuls, ali zelimo da vas podstaknemo da zadrzite umjerena ocekivanja u vezi ovih izvjestavanja. Ona moraju biti dovoljno duga da omoguce djeci koja zele da podijele iskustva sa drugima da to urade, ali ne toliko dugo da zadatak iscrpi svu energiju i impuls iz onoga sto je bilo uradjeno. Ovo je narocito istinito tokom izvjestavanja koja se pojavljuju nakon odredjenih djelova u duzoj aktivnosti. Tome sto se dozvoljava da ova izvjestavanja suvise dugo traju se iscrpljuje stvorena kreativna energija i otezava prelaz na sljedece dijelove. Ovo je sve stvar procjene, ali mi smatramo da je bolje pogrijesiti tako sto ce se manje raditi na izvjestavanju, nego obratno, barem u ranim fazama. (d) Kada i kako cesto ucitelj treba da radi izvjestavanje? Ovo je takodje stvar procjene. Ako uzmete u obzir vjezbu koju ste vec uradili, primjeticete da smo mi to cesto radili. Vise volimo tako da radimo, jer uvidjamo da djeca suvise gube ako radimo duza izvjestavanja nakon cijelog niza aktivnosti. Za djecu je tesko da se sjete sta su vidjela ili osjetila ili cula ili interpretirala iz tri ili cetiri dijela unazad i cesto nasumice biraju iz razlicitih dijelova. To otezava da se izvjestavanje zadrzi u sredistu i cesto vodi ka konfuziji i nesigurnosti oko onoga sta je postignuto. Ipak, kao sto ste vidjeli, nije obavezno da se izvjestavanje radi nakon svakog dogadjaja ili dijela, narocito ako postoje dva ili tri iskustva koja se jasno odnose na istu stvar -- kao kad smo ispitivali nakon razlicitih primjera za vjezbanje cula tokom jucerasnje aktivnosti. Stoga je ovo ponovo stvar procjene, a poznavanje svrhe i uzimanje u obzir onoga sto mogu biti razumna ogranicenja memorisanja i paznje su korisni vodici u stvaranju tih procjena. **************************************************************** SADA, DA LI IMATE NEKA PITANJA O VJEZBAMA KOJE SMO RADILI ILI PITANJIMA RUKOVODJENJA KOJE SMO UPRAVO IZNIJELI? [PRIHVATITE ODGOVORE OD UCESNIKA; ODGOVORITE KADA JE POTREBNO] KRAJ RADNOG DIJELA Vjezba 4: Simon kaze varijacija I.OSNOVNE NAPOMENE (1) Omiljena igra djece u prvim razredima je vjezba koncentracije koju americka djeca zovu ÒSimon kaze.Ó U ovoj igri, vodja (dijete ili odrasla osoba) uvodi uputstva za grupu djece koja ucestvuju sa frazom -- ÒSimon kaze...Ó Ako uputstva nisu uvedena ovom frazom, djeca ne treba da ih izvrse. Tako da ako vodja u ovoj igri kaze, ÒSIMON KAZE USTANITE!Ó, svi treba da ustanete sto je brze moguce. Sa duge strane, ako ja, kao vodja u igri, kazem, ÒSVI PODIGNITE LIJEVU RUKU!Ó, vi to ne treba da uradite. Ako ipak podignete lijevu ruku, onda ispadate iz igre. Cilj vodje je da navede sve ucesnike da ÒpropusteÓ i tako ispadnu iz igre sto je prije moguce. Cilj ucesnika je da u igri ostanu sto je moguce duze. Probajmo veoma kratak primjer vjezbe [provjerite da li je ova igra poznata ucesnicima ili postoji neka lokalna varijanta koju svako zna; ako postoji, onda se izvodjenje ovog kratkog primjera moze izostaviti]. II. DEMONSTRACIJA SIMON KAZE VARIJACIJA: VIDI DODATAK F ZA DETALJNU SKRIPTU SA PRATECIM UPUTSTVIMA I KOMENTAROM ZA OVU VJEZBU KRATAK PREGLED AKTIVNOSTI (1) Zagrijavajte se igrajuci Simon kaze nekoliko minuta tako sto cete pruzati ruke i okretati se lijevo - desno. (2) Uvedite listu od sest rijeci. (3) Objasnite Simon kaze varijaciju: Izvedite radnju ako je ono sto kazem tacno za odredjenu rijec; u suprotnom slucaju nemojte se micati. Cilj je da se pazljivo slusa i na odgovarajuci nacin reaguje na uputstva. (4) Uradite izvjestavanje: Zatrazite od djece da podijele sa drugima neke od stvari koje su uradili reagujuci na vasa uputstva i upitajte ih kako su se te stvari odnosile na zadate rijeci. III. DESKRIPTIVNA ANALIZA U ovom primjeru Simon kaze varijacije, slijedili smo nasu osnovnu koncepciju pocetka sa zagrijavanjem -- izvodjenjem Simon kaze igre -- prije no sto smo poceli aktivnost. Nakon aktivnosti, slijedili su izvjestavanje i zakljucenje. Aktivnost Simon kaze varijacije je posebno osmisljenja da bi se ucesnici postepeno angazovali u tjelesnim/glasovnim kretnjama. Prvi odgovor je poznat samo svakom djetetu -- Òmislite o necem bijelom i crnom.Ó Drugi odgovor je vise otvoren, ali je razmijenjen samo izmedju svakog djeteta i vodje -- Ònamigni mi.Ó Treci odgovor trazi od svakog djeteta samo da razmisli o Òpravljenju rogovaÓ (ako dijete pogresno shvata uputstva ili ne zna sta je los). Cetvrti odgovor trazi od djece da pocnu pokretati svoja tijela da bi Òrukama dali oblik kandze.Ó Peti odgovor cini neophodnim kretanje cijelog tijela da bi Òustali.Ó Zadnji odgovor omogucava djeci da koriste glasove ili da izaberu pokrete ÒpapagajaÓ. Ova vjezba se radi umjerenim tempom; on treba da bude udoban, ali da se ide dalje. Vodja uglavnom upotrebljava ÒuciteljskiÓ glas, iako je korisno prebaciti se na razigrani ton i nacin rada tokom same igre i upotrijebiti ÒJa sam zainteresovan za ono sto imate da kazeteÓ glas tokom izvjestavanja. Obratite paznju na to kako je vodja izgovarao i trazio od djece da izgovaraju rijeci dok je pokazivao na njih prije pocetka aktivnosti. Namjera je da se osigura da svaki ucenik zna kako se rijec pise i da je moze izgovoriti. Ako je potrebno, vodja moze zatraziti od djece da napisu svaku od rijeci nakon sto ih izgovore. Vazno je zastati nakon svakog uputstva da bi djeci dali dovoljno vremena da razmisle i odgovore. Obicno je 10-15 sekundi sasvim dovoljno. Nemojte davati suvise vremena, jer je to za djecu dodatni napor u odrzavanju koncentracije. Tokom pauze, vodja treba pazljivo da posmatra djecu da bi vidio da li ÒmisleÓ i rade. ÒRazmisljanjaÓ djece u ovim kontekstima su obicno veoma vidna. Ako vi kao vodje vidite zbunjenost ili nesigurnost, ponovite jedanput uputsva. Medjutim, ovaj put nemojte ÒispravljatiÓ bilo koje ÒneispravneÓ odgovore; jednostavno napravite mentalnu zabiljesku o njima. Tokom izvjestavanja, tri ili cetiri odgovora su obicno dovoljna da vam daju ideju o djecijem razumijevanju. Budite spremni da ukratko ispitate bilo koji odgovor koji izgleda cudan ili nije nesto sto se jasno odnosi na uputstva. Ovo je isto tako dobar trenutak da se istraze karakteristike odredjene zivotinje, ako vidite da mnogi ucenici nisu sigurni koja je to zivotinja ili kako izgleda. Obratite paznju da je ovo isto tako u zakljucenju obradjeno sa gledista djece. Prvi dio zakljucenja ima namjeru da sustinu lekcije ponovo vrati u srediste -- ucenje pisanja i znacenja rijeci. Ovaj put djeca, prateci listu, moraju pokazati da su prepoznala svaku rijec i da je mogu izgovoriti. Drugi dio zakljucenja djecu uvodi u reflektivni proces time sto im se postavljaju pitanja o rijecima i uputstvima. Ako djeca pokazuju zbunjenost oko karakteristika odredjene zivotinje , onda vodja moze iskoristiti priliku da elaborira te karakteristike (npr., kroz grupno nadolazenje do ideja). Ako djeca pokazuju zbunjenost oko uputstava, onda vodja zna da ce mozda u buduce biti potrebna dodatna iskustva tipa ÒSimon kazeÓ ili jednostavnija uputstva. Zbunjenost oko uputstava ne znaci da se treba odustati od aktivnosti, vec da vodja mozda za sada treba da obezbijedi manje komplikovana uputstva. IV. PRIMJENE U NASTAVNOM PLANU Nasa demonstracija je istakla rad na rijecima; izabrali smo te rijeci zato sto su one dio nastavnog plana za drugi razred i zato smo smo mogli, da smo htjeli, iskoristiti vjezbu da dalje izgradjujemo temu zivotinje koju smo predstavili u vjezbi slobodnog zamisljanja. Ali, ovo je veoma fleksibilna vjezba sa mnogim, razlicitim primjenama u nastavnom planu. Zelimo ponovo da istaknemo prvo neke od uopstenih vjestina koje su razvijene tokom igre, nezavisno od konteksta nastavnog plana: * DJECA IZGRADJUJU I POBOLJSAVAJU VJESTINE KONCENTRISANJA * RAZVIJAJU SPOSOBNOSTI DA PAZLJIVO SLUSAJU * RAZVIJAJU SPOSOBNOSTI DA SHVATE I SLIJEDE UPUTSTVA, UKLJUCUJICI SVE KOMPLIKOVANIJA UPUTSTVA. * IZGRADJUJU SAMOPOUZDANJE U SVOJE SPOSOBNOSTI DA BRZO I MASTOVITO REAGUJU. * RAZVIJAJU OSJECANJE PRIPADNOSTI RAZREDU, UKLJUCUJUCI SPOZNAVANJE PO CEMU SU RAZLICITA OD DRUGE DJECE, A PO CEMU SLICNA. Ovdje su neke dodatne primjene unutar nastavnog plana: (a) Nakon sto steknu izvjesno iskustvo, djeca mogu biti spremna da sama smisle uputsva za Simon kaze igru. To moze uraditi pojedinac ili mala grupa, pripremajuci da se igra izvede sa ostalima u razredu. Ovo dodaje dimenziju kreativne pripreme (i dodatnu vjezbu sa pojmovima) za grupu koja priprema uputstva i daje jos jednu mogucnost za izgradjivanje samopouzdanja i osjecaja licnog dostignuca. (b) U podrucju jezika i vjestina citanja, vjezbe se mogu izgradjivati oko identifikacije slova ili glasova kao sto su pocetni i zavrsni konsonanti, sredisnji vokali ili rijeci koje se rimuju. June Cottrel (1987), na primjer, za djecu u prvim razredima sugerira sljedecu adaptaciju za vjezbanje zvucnog razlikovanja. Ona tu vjezbu zove ÒDivna pcela zujalica.Ó * U OVOJ VJEZBI JA SAM ÒDIVNA PCELA ZUJALICA.Ó ZELIM DA SVI PAZLJIVO SLUSATE ONO STO GOVORIM. * AKO ZADNJA RIJEC U SVAKOM ISKAZU POCINJE SA GLASOM ÒBÓ, ONDA TREBA DA RADNJU PREDSTAVITE PANTOMIMOM. ZAPAMTITE DA PANTOMIMA ZNACI IZVODJENJE RADNJE BEZ UPOTREBE GLASA. * AKO ZADNJA RIJEC U ISKAZU NE POCINJE SA GLASOM ÒBÓ, ONDA SE NEMOJTE UOPSTE MICATI... OSTANITE U ZAMRZNUTOM POLOZAJU. * JESTE LI SVI SPREMNI? * DIVNA PCELA ZUJALICA KAZE... * JEDITE BANANU.(napravite pauzu od nekoliko sekundi da biste omogucili akciju). ZAMRZNITE SE. * VESLAJTE U NEKOM CAMCU. (pauza) ZAMRZNITE SE * NAHRANITE KOZU. (pauza) ZAMRZNITE SE * MASITE PALICOM. (pauza) ZAMRZNITE SE * PODIGNITE SESIR (U ZNAK POZDRAVA) (pauza) ZAMRZNITE SE * POSADITE PASULJ. (pauza) ZAMRZNITE SE * NAKLONITE SE. (pauza) ZAMRZNITE SE * SVI SE OPUSTITE. (c) Za casove matematike, Ò matematicki carobnjakÓ moze uspostaviti nizove uputstava da bi djeci pomogao da razmotre i razviju automatizam sa raznolikoscu tema i procesa. Evo nekuh primjera: * Ako je 4 plus 2 jednako 6, onda ustanite. * Ako je 6 minus 4 jednako 2, onda stojte na jednoj nozi. * Ako je 7 vece od 4, onda stanite na obje noge. * Ako kvadrat ima cetiri jednake strane, zatresite rukama u zraku. * Ako trougao ima tri strane, pljesnite rukama tri puta. * Ako krug ima ugao, sjednite na svoja mjesta. (d) Za casove izucavanja drustva, kada se obradjuju strane svijeta i geografija (lokalna, regionalna, kontinentalna, ili neka druga), ucitelj moze postati Donna direktor. Na primjer, ucitelj (kao Donna direktor) moze poceti sa nekim konkretnim primjerima unutar razreda. Objasnite djeci da ce postati ljudski kompasi! ( Mozda cete zeljeti da na raspolaganju imate veliki kompas za onu djecu koja ga nikad nisu vidjela ili mozete pogledati kompas u jednom od udzbenika.) Zatrazite od djece da stanu u svoj licni prostor. Zatim treba da ispruze jednu ruku i upere prst kao iglu na kompasu. Recite nesto slicno kao: * AKO SU PROZORI NA SJEVERNOM ZIDU, UPERITE PRST PREMA NJIMA. * AKO, KADA IZLAZITE KROZ VRATA, IDETE PREMA JUGU, UPERITE PRST PREMA VRATIMA! * AKO JE ZASTAVA NA ZAPADNOM ZIDU, USMJERITE VASU ZAMISLJENU IGLU KOMPASA PREMA TAMO! * AKO JE TABLA NA ISTOCNOM ZIDU, POKAZITE JE! * DONNA DIREKTOR KAZE, ÒNEKA VAS KOMPAS POKAZE NESTO STO JE JUZNO OD VAS!Ó * DONNA DIREKTOR KAZE, ÒNEKA VAS KOMPAS POKAZE OSOBU KOJA JE ISTOCNO OD VAS!Ó * AKO JA STOJIM ZAPADNO OD VAS, SJEDNITE. Ako je vecina djece bila u stanju da spremno identifikuje cetiri glavne strane svijeta, mozete zeljeti da nastavite sa aktivnoscu dodajuci uputstva kao sto su: * POKAZITE UGAO KOJI JE NA JUGOZAPADU SOBE! * AKO JE UGAO KOJI JE NA SJEVEROISTOKU IZA VASIH LEDJA, OKRENITE SE I POKAZITE GA! Sljedeca vjezba je apstraktnija i zahtijeva od djece da razmisljaju o prostornim relacijama, tako da, ako su mape ili ilustracije tog podrucja na raspolaganju, djeca treba da ih koriste. Ako su djeca trebala da nauce lokacije odredjenih mjesta, onda se vjezba moze izvesti bez mapa kao nacin da se ponovi materija ili da se procijeni njihovo ucenje. Ovdje su neki primjeri uputstava koje se mogu upotrijebiti sa mapom koja pokazuje lokalnu zgradu, mjesta, itd. Mjesto gdje djeca stoje je jasno identifikovano kao i u vjezbi sa kompasom. * Ako se posta nalazi sjeverno od nas, podignite lijevu ruku. * Ako je vatrogasna stanica istocno od nas, podignite desnu ruku. * Ako zivite juzno od skole, ustanite. * Ako zivite istocno od skole, ustanite. * Ako morate da idete u pravcu zapada da biste stigli u skolu, spustite lijevu ruku. * Ako je ________ brdo na sjeveru, spustite desnu ruku. * Ako morate da idete u pravcu juga da biste od skole stigli do igralista, pljesnite rukama tri puta. Ista vrsta vjezbe moze biti razvijena za veca geografska podrucja. Isto tako je uspjesna u pregledanju i primjeni drugih pojmova-- npr., podsticajni pojam mogu biti tereni kao sto su poljane, brda, planine, okeani, jezera, rijeke i ostrva ili to moze biti neko sredstvo prevoza kao sto je voz, autobus, bicikl, avion ili konj. Druge primjene/pitanja u nastavnom planu. (Ovo se izvodi usmeno nakon sto su ucesnici procitali o primjenama u nastavnom planu ili nakon sto su culi o i iskusili opisane primjene.) (Recite:) Sada je vazno razmotriti vise personalizirane primjene i posvetiti se bilo kojim uopstenim pitanjima koje ucesnici postave. * (Zatrazite od ucesnika da u sljedecih pet minuta na njihove papire/sveske brzo zapisu ideje koje imaju o nacinima na koje mogu iskoristiti ovu vrstu vjezbe unutar njihove vlastite nastave.) * (dajte ucesnicima pet minuta da ukratko zabiljeze ideje) * (Zatrazite od barem 4-5 ucesnika da sa cijelom grupom podijele jednu ili nekoliko ideja na koje su dosli. Alternativa je da ucesnici oforme male grupe od po 4-5 clanova i da svoje ideje podijele unutar grupa.) * Nakon sto se zavrsi sa dijeljenjem drugih primjena u nastavnom planu, upitajte ucesnike da li imaju pitanja u vezi Simon kaze varijacije i njene primjene unutar nastavnog plana. Odgovorite na pitanja direktno ili se obratite cijelog grupi za komentar i reakciju.) V. PITANJA RUKOVODJENJA Glas i tempo. Kao sto smo primjetili u deskriptivnoj analizi, tempo i glas su ponovo vazni u izvodjenju ove vrste vjezbe. Smatramo da je izuzetno vazno da tokom vjezbe vodja razigranim tonom saopstava uputstva za zadatak. Zamisao je, nakon svega, da djeca uzivaju u ovoj aktivnosti kao i da iz nje uce. Isto tako sugerisemo minimiziranje ÒsuparnistvaÓ u ovoj aktivnosti. Nema potrebe da se daju pohvale ili posebna naklonost djeci koja prave najmanje gresaka tokom igre; treba nastojati promovisati atmosferu u kojoj djeca pokusavaju da u igri daju sve od sebe, jer je to korisna igra u kojoj se moze i uzivati. Svrha shvatanja. Skicirali smo niz vaznih rezultata ucenja povezanih sa ucestvovanjem u ovakvoj vrsti aktivnosti, ali isto tako zelimo da istaknemo vaznost srodnih nastavnih svrha i njihovo znacenje za vodju. Tokom ove vrste aktivnosti, vodja ima priliku da brzo i vizuelno procijeni sta djeca znaju, a sta ne o pojmovima u nastavnom planu. To znanje moze biti iskoristeno za formativnu procjenu -- da se vodji pomogne da uvidi koja djeca mozda jos uvijek trebaju dodatne informacije, dodatno vrijeme za ucenje, ili dodatno struktuirano vjezbanje teme ili vjestine. Na taj nacin, djecije izvodjenje tokom aktivnosti pomaze vodji da svjesno i konstruktivno podesi nastavu potrebama djece. Izvodjenje djece u ovim vrstama aktivnosti isto tako moze biti dio sumarne evaluacije -- alternativnog sredstva procjene da bi se obezbijedio dokaz u kolikoj mjeri su djeca naucila vazne pojmove ili vjestine iz nastavnog plana. Fundamentalna za obje ove svrhe je sposobnost vodje da pazljivo posmatra i da napravi barem mentalne zabiljeske o radu odredjene djece. Smatramo da je za vodju veoma korisno da vodi posebnu knjigu o dramskim aktivnostima u koju ce biljeziti podatke, dobijene na osnovu posmatranja, o razredu uopste ili o radu odredjene djece; korisno je praviti te biljeske sto je moguce prije nakon izvodjenja aktivnosti. Organizacija. U dijelu deskriptivne analize smo naveli kako smo rasporedili sest uputstava u nasem primjeru da bismo djecu postepeno pomjerili sa licnih na vise javna izvodjenja aktivnosti. Taj prelaz sa jednostavnog ka kompleksnijem, od sigurnog ka manje sigurnom, sa poznatog ka neizvjesnijem, od bliskog ka manje bliskom, odslikava glavni princip ucenja koji stoji iza rasporedjivanja aktivnosti neformalne drame koje se rade sa djecom. Vodja isto tako treba da ima na umu da ovi principi djeluju na barem trima osnovama. Jedna ima veze sa samom gradjom nastavnog plana -- koliko je poznata, koliko su djeca radila na njoj i koliko je kompleksna. Druga je povezana sa kompleksnoscu uputstava -- koliko su ona djeci poznata, koliko je elementa ukljuceno u zadatak, i koliko su ti elementi srodni jedni drugima. Treca ima veze s tim koliko se djeca osjecaju udobno u procesu aktivnog ucestvovanja -- koliko prijasnjeg iskustva su imala sa ovom ili slicnim aktivnostima u razredu, koja unaprijed stvorena misljenja imaju o radu u razredu na stvarima kao sto je ova, i koliko licne udobnosti i sigurnosti imaju u njihovim sposobnostima da ucestvuju. U osmisljavanju ove i drugih aktivnosti neformalne drame za djecu, vodja treba da uzme u obzir znanje, vjestine, stavove i prijasnje iskustvo djece da bi donio odluke o tome sta ce biti, a sta ne izazov za djecu. Ovu odluku prati potreba da vodja prema okolnostima prilagodi licna ocekivanja o radu djece tokom aktivnosti -- da postavi visoka, ali razumljiva ocekivanja u slucaju kada djeca imaju odgovarajuca iskustva koja im pomazu, a da postavi skromnija i razumljiva ocekivanja u slucaju kada su djeca u ranim ÒistrazivackimÓ fazama njihovog iskustva. Odgovaranje na pitanja djece. Ranije smo istakli koliko je vazno da vodja ima ulogu onoga koji omogucava atmosferu povjerenja u razredu. Ucestvovanje u ovoj aktivnosti zahtijeva od djece da brzo donose odluke. Mnoga djeca ce praviti greske. Ucitelj treba da je u stanju da napravi razliku izmedju gresaka koje su napravljene slucajno ili zbog trenutnog gubitka koncentracije i onih koje reflektuju stvarne praznine u ucenju. Pored toga, zelimo da ponovimo preporuku datu u deskriptivnoj analizi. Ucitelji imaju tendenciju da odmah ÒispravljajuÓ djecije greske. U ovim aktivnostima, vazno je da se ucitelj kao vodja suzdrzi od formalnog komentarisanja ili ispravljanja ÒneispravnihÓ postupaka djece dok se ne dodje do dijela izvjestavanja, a i onda samo ako je potrebno i ako sluzi svrsi pojasnjenja pojma. Zbog toga sto vide i cuju odgovore i postupke druge djece tokom aktivnosti, djeca koja prave greske obicno odmah vide i cuju da su napravila gresku; nije im potreban ucitelj da pojaca tu percepciju. Izvjestavanje pruza dovoljno mogucnosti da se sa odredjenom djecom razjasni kako i zasto su napravila odredjene greske i da se svoj djeci pomogne da prosire njihovo razumijevanje odredjenog pojma ili vjestine. Vjezba 5: Odbrojavanje do deset I. Osnovne napomene (1) Vjezba odbrojavanja do deset ukljucuje i tehniku kretanja i tehniku pantomime. Nalazimo da je posebno prilagodljiva raznim temama nastavnog plana i u stanju da orijentise razmisljanje djece oko pocetnog rada na predmetnom podrucju, kao i da ucitelju da uvid u postojece znanje djece o datoj temi. June Cottrell definise odbrojavanje do deset kao Òpantomimu u mjestuÓ u kojoj su svi ukljuceni. Djeca treba da se krecu istovremeno odbrojavajuci do deset, a zatim slijedi komanda ili znak da ÒzamrznuÓ njihove radnje. Vjezba odbrojavanja do deset se moze raditi na ili blizu mjesta gdje djeca sjede i ne zahtijeva veliki otvoreni prostor. II. Demonstracija ODBROJAVANJE DO DESET: VIDI DODATAK G ZA DETALJNU SKRIPTU SA PRATECIM UPUTSTVIMA ZA OVU VJEZBU. KRATAK PREGLED AKTIVNOSTI G.1 Odbrojavanje do deset - Cijela grupa (1) Dajte rijeci na kojima se zeli raditi i pogledajte ih sa djecom (2) Objasnite djeci da ce se od njih traziti da se pokrecu reagujuci na svaku od tih rijeci dok ucitelj odbrojava od 10 do 1; na kraju odbrojavanja, svako dijete treba da se ZAMRZNE upolozaju u kome se nalazi sve dok ucitelj ne kaze OPUSTITE SE. (3) Izvedite odbrojavanje do deset sa svakom od rijeci. (4) Izvjestavanje: zatrazite od djece da ostatku razreda ispricaju ili pokazu sta su uradila reagujuci na razlicite rijeci. G.2 Odbrojavanje do deset - Podijeljena grupa G.2.1: Sa jednom polovinom grupe kao ucesnicima i drugom polovinom kao posmatracima; zatrazite od ucesnika da razmisle kako da izvedu vjezbu odbrojavanja reagujuci na jednu od rijeci za prevoz iz lekcije poznavanja drustva; posmatraci pazljivo gledaju; izvjestavanje se usredsredjuje na detalje koji su primjeceni i zakljucke izvedene iz tih detalja. G.2.2: Obrnute grupe. Ovoga puta grupa ucesnika radi odbrojavanje do deset reagujuci na rijeci iz njihovog udzbenika koje se odnose na gradskog radnika; uradite izvjestavanje kao i ranije. G.2.3: Ponovo promijenite grupe. Ovoga puta grupa ucesnika radi odbrojavanje do deset reagujuci na rijeci iz njihovog udzbenika koje se odnose na mjesta u gradu; izvjestavanje uradite kao i ranije. G.2.4: Ponovo promijenite grupe. Grupa ucesnika ovaj put radi odbrojavanje do deset reagujuci na postupke susjeda; izvjestavanje uradite kao i ranije. G.2.5: Svi rade odbrojavanje do deset reagujuci na nesto sto rade u sredinama gdje zive; nakon ZAMRZNITE SE, opustite se prije pocetka izvjestavanja. III. DESKRIPTIVNA ANALIZA U ovim primjerima odbrojavanja do deset, poceli smo tako sto smo svu djecu ukljucili u pantomimu vezanu za date rijeci. Nakon sto smo vjezbu ukratko opisali djeci, zatrazili smo od njih da svi zajedno izgovore rijeci. Namjera je bila da se djecije razmisljanje usredsredi na znacenje tih rijeci i da im se pomogne da se pripreme za aktivnost odbrojavanja do deset. U ovoj fazi, ucitelj ne treba da bude zabrinut ako djeca ne znaju znacenje svih rijeci, posto djeca treba samo da izvedu pantomimu na osnovu tih rijeci. (Isto tako smo uvidjeli da djeca dolaze do znacenja rijeci slusajuci jedna druge dok tokom izvjestavanja razgovaraju o onome sto su radila tokom vjezbe odbrojavanja do deset.) Ako se zeli, ucitelj moze ponoviti listu rijeci prije no sto odbrojavanje pocne, ovaj put trazeci od djece da naglas zajedno procitaju svaku rijec. I horsko citanje rijeci i simultane radnje u odbrojavanju do deset sluze dvjema svrhama: prvo, sva djeca su ukljucena u aktivnost ucenja -- niko ne mora da ceka na njegov red da odgovori i drugo, iako djeca reaguju pojedinacno, svaka ÔpogresnaÕ pretpostavka ili neispravan odgovor su minimizirani, posto ni jedno dijete nije u sredistu paznje. Nalazimo da aktivna kinesteticka priroda ove vjezbe ima posebnu privlacnost za ucenje djece u osnovnoj skoli. U doktorskom radu Lynn Richards, djeca su dosljedno izjavljivala da je Òizvodjenje odbrojavanja do desetÓ bilo Òistovremeno se zabavljati i ucitiÓ, da im je dalo Òjasnu slikuÓ o temi koju su ucili, i da im je pomoglo da Òbolje pamteÓ. Tokom dijela vjezbe u kojem se odbrojava, ucitelj moze napraviti mentalnu zabiljesku bilo koje radnje koja izgleda konfuzno ili djeteta koje je se sporije ukljucuje u aktivnost. Tokom izvjestavanja, ucitelj moze izabrati neko dijete koje treba da podijeli sa drugima ono sto je radilo tako sto ce reci, ÒPrimjetio/la sam da si skakutao/la na objema nogama -- mozes li nam reci koja je to rijec bila?Ó Ako djeca pokazu izvjesnu zbunjenost u vezi znacenja rijeci, sada je pravo vrijeme da se od djece zatrazi da iznesu njihove interpretacije iste rijeci ili da grupi daju ispravno znacenje te rijeci. Ova aktivnost ukljucuje ÒrashladjivanjeÓ na kraju kada se od djece zatrazi da se ÒodledeÓ i istope u lokvu na podu. Ovo rashladjivanje sluzi nekoliko svrha. Prvo, pomaze djeci da naprave prelaz sa njihovih skoncentrisanih kretanja/zamrznutih polozaja ka mirnom periodu dijeljenja onoga sto su radili tokom ispitivanja. Drugo, omogucava da djeca u laganom tempu opuste svoja tijela. Trece, djeci daje signal da se zavrsio aktivni dio aktivnosti i da treba da postanu pazljivi, nepokretni slusaoci dok se usredsredjuju na slusanje o iskustavima drugih. Tokom izvjestavanja, sugerirali smo da neka djeca mogu jasnije razumjeti znacenja rijeci posmatrajuci radnje druge djece. U vjezbi odbrojavanja sa podjeljenom grupom, namjerno smo djecu rasporedili tako da jedna posmatraju radnje drugih tokom odbrojavanja do deset. Nalazimo da vjezba u podijeljenoj grupi pomaze djeci da razviju svjesnost o: neverbalnoj komunikaciji, uzrocnom i posljedicnom razmisljanju, dolazenju do pretpostavki na osnovu opazanja/opisa, jasnom ispoljavanju vjestina usmenog izrazavanja. Iako je vjezba odbrojavanja sa podijeljenom grupom pratila osnovni niz vjezbe odbrojavanja sa cijelom grupom, ucitelj mora biti svjestan tempa i fokusa i grupe ucesnika i grupe posmatraca. Neophodno je stalno voditi racuna o energiji i nivou koncentracije kod djece da bi se uspostavio odgovarajuci broj vjezbi odbrojavanja i da bi se odredila duzina izvjestavanja koja slijede svaku vjezbu odbrojavanja. IV. PRIMJENE U NASTAVNOM PLANU Dvije vjezbe koje smo gore demonstrirali ukljucuju rijeci iz vokabulara vezanog za izucavanje drustva. Medjutim, sadrzaj pantomima u odbrojavanju se moze lako prilagoditi da odgovara bilo kojoj temi koja se uci i od ucitelja zahtijeva da posveti malo vremena planiranju onda kada djeca postanu upoznata sa nizom aktivnosti odbrojavanja. Za svaki od primjera koji slijede, moze se uraditi cetiri ili pet vjezbi odbrojavanja prije no sto se predje na izvjestavanje ili se kratko izvjestavanje moze uraditi u bilo kojim intervalima ako to ucitelj i/ili djeca smatraju potrebnim. Za casove fizike, vjezbe odbrojavanja smo iskoristili da bi djeca kinesteticki iskusila i pokazala poznavanje oblika vrsta magneta: (Ako se ovaj dio prezentuje usmeno, vodja ove primjere moze uraditi sa ucesnicima umjesto da ih opisuje.) * Tokom odbrojavanja dajte sebi oblik: * magnetne sipke... spremni... i ...10-9--i tako dalje--i zamrznite se. * magneta u obliku potkovice... * magneta u obliku diska... * magneta u obliku slova U * kruznog magneta... * elektromagneta... * najveceg magneta (Zemlje) Tokom dijela vjezbe u kojem djeca treba da se zamrznu u pozicijama u kojim se nalaze, ponekad djeca pogledaju druge oko sebe i ispravljaju pogresne predstave koje mogu imati o vrstama magneta. Priblizavajuci se kraju rada na odredjenoj temi, nalazimo ovu vjezbu preciznim mjerilom spremnosti djece da nastave sa sljedecom temom iz podrucja nauke. (34) U podrucju jezika, djeca rade u parovima da bi pokazala svoje poznavanje rijeci koje se rimuju. U ovoj vjezbi smo upotrijebili kratak stih slican onome koji se nalazi u knjizi Bruce Macmillan-a ÒJedno sunceÓ. (Napisite stampanim slovim na komadic papira dvije rijeci koje se rimuju. Pokazite papir dok kruzite razredom i rasporedite djecu u parove.) * DA LI BISTE VAS DVOJE RADILI ZAJEDNO NA PLANIRANJU VJEZBE ODBROJAVANJA KOJA CE SE ODNOSITI NA OVE DVIJE RIJECI KOJE SE RIMUJU? Parovi rijeci koje smo mi upotrijebili Sta su nasa djeca uradila * pay day (dan isplate) (djeca su pantomimom prikazala kako vuku vrece novca) * wet pet (mokro kuce) (kuce je bilo poliveno kofama zamisljene vode) * straw law (zakon koji zabranjuje (djeca su duvala zamisljenje strjelice kroz slamku-- duvanje strjelica kroz slamku) policajac je odveo krivca u zatvor) * bear pair (par meda) (dva djeteta su kao mede sjela u stolice) * fun run (zabavna trka) (nastalo je ganjanje u mjestu) * dead head (mrtva glava) (djeca su polako spustila cela na stolove) * hog jog (svinja koja trci) (rokcuci, djeca su kaskala na objema rukama i nogama) Bilo koje rijeci koje se rimuju se mogu upotrijebiti za parove rijeci. Nakon sto su svi papirici podijeljeni, pocnite sa vjezbom odbrojavanja. Tokom izvjestavanja, budite sigurni da svakom paru date priliku da kaze svoje rimovane rijeci i da opise ono sto je radio. (35) Odbrojavanja smo isto tako iskoristili da se opisu likovi iz razlicitih prica koje smo sa djecom procitali. Prvo trazimo od djece da promisle (ili da glasno procitaju) o nekim stvarima koje su o likovima recene u prici. Zatim na tabli izlistamo te fizicke i mentalne karakteristike. Zatim od djece trazimo da u sobi pronadju svoj licni prostor -- zavisno od lika koji se portretise -- djeca mogu izabrati da stoje, sjede, kleknu, ili legnu u svom licnom prostoru. *SPREMITE SE DA POKAZETE STA MISLITE KAKO JE TETA SPIKER IZGLEDALA U PRICI ÒJAMES I DZINOVSKA BRESKVAÓ. SPREMNI.. I...DESET..I TAKO DALJE..I STANITE. SADA POGLEDAJTE OKO SEBE I VIDITE STA DRUGI MISLE KAKO JE TETA SPIKER IZGLEDALA. I... OPUSTITE SE . HAJDE DA PORAZGOVARAMO O NACINIMA NA KOJE JE LICE TETA SPIKER BILO PRIKAZANO. (Nastavite sa rukama, nogama, ledjima, cijelim tijelom. Nalazimo da je korisno da djeca imaju komadic papira za crtanje koji mogu koristiti tokom ovih izvjestavanja.) * NA ODBROJAVANJE DO DESET POKAZITE KAKO SE STVORENJE U ÒPRICI O KREMI STVORENJA IZ SKOLSKE KAFETERIJEÓ KRETALO. * NA ODBROJAVANJE DO DESET POKAZITE KAKO FALICITY NESTO RADI U BLIZINI NJENE KUCE U WILLIAMSBURG-U PRIJE VISE OD DVIJE STOTINE GODINA. * TOKOM ODBROJAVANJA DO DESET POKAZITE STA MISLITE KAKO JE HEFFALUMP U ÒWINNIE THE POOH KNJIZIÓ IZGLEDAO. * SADA UPOTRIJEBITE ODBROJAVANJE DO DESET DA BISTE POKAZALI KAKO JE PIGLET IZGLEDAO KADA JE VIDIO HEFFALUMP-A!!! Bilo koji lik iz price moze biti portretisan kroz aktivnost odbrojavanja do deset. Tokom izvjestavanja, cinimo poseban napor da naglasimo veze izmedju autorovih knjizevnih opisa i karakterizacija djece u odbrojavanju. (36) Aktivnosti odbrojavanja smo isto tako upotrijebili u radu na gramatici. * SPREMITE SE DA ODBROJAVANJE ISKORISTIMO DA BI PONOVILI PRIJEDLOGE. NADJITE NEKO MJESTO. ZAMISLITE NESTO STO SE SPORO KRECE. NA ODBROJAVANJE DO DESET POLAKO SE KRECITE -- SPREMNI? I ... 10... I TAKO DALJE DO ZAMRZAVANJA. * POKAZITE KAKO BI SE NESTO BRZO KRETALO. SPREMNI.. I 10... * KAKO BI STE SE PAZLJIVO KRETALI? SPREMNI.. I 10... * KAKO BISTE IZGLEDALI DA NESTO STIDLJIVO PITATE? SPREMNI...I...10... * MOZETE LI POKAZATI KAKO BISTE UZBUDJENO GLEDALI TV PROGRAM? SPREMNI...I 10... Tokom izvjestavanja istaknite da su prijedlozi vrste rijeci koje opisuju radnje ljudi ili stvari. Naglasite suprotne prijedloge i raspravite kako oni mijenjaju znacenje glagola. Ova ista vjezba se moze iskoristiti da se pokaze znanje djece o imenicama i pridjevima. (37) Isto tako odbrojavanja koristimo za rad na geometriji. * HAJDE DA POGLEDAMO NEKE GEOMETRIJSKE OBLIKE KOJE UCIMO KORISTECI ODBROJAVANJE. RAZMISLITE KAKO BISTE MOGLI POKAZATI KVADRAT--SPREMNI? i... 10...9...8... (Tokom ove vjezbe, vidjeli smo kako djeca hodaju po perimetru zamisljenog kvadrata, prstom skiciraju u zraku oblik kvadrata, nalaze u razredu neki kvadratni predmet i pristima prelaze duz njegove cetiri stranice, ili zajedno sa druga tri djeteta prave kvadrat tako sto svako od njih, ispruzivsi ruke tako da dodiruju ruke svoja dva susjeda, predstavlja jednu stranu kvadrata.) *SADA POKAZITE OBLIK PRAVOUGAONIKA. SPREMNI... I 10... (Neka djeca mogu jednostavno ponoviti oblik kvadrata, posto je kvadrat posebna vrsta pravougaonika, drugi mogu predstaviti dvije duze strane.) * NA ODBROJAVANJE DO DESET POKAZITE NESTO STO ZNATE O TROKUTU. I... 10...9... (Ponekad su ponovljene varijacije drugih odbrojavanja ili dijete moze jednostavno mahati sa tri prsta tokom odbrojavanja.) * DOK JA ODBROJAVAM, POKAZITE KAKO OBLIK CILINDRA MOZE POSTATI VISE KAO KRUG. (Ovo se obicno izvodi tako sto djeca stoje uspravno i u krugu, a onda se istope u kruznu lokvu na podu.) * TOKOM POSLJEDNJEG ODBROJAVANJA, POKAZITE NESTO O GEOMETRIJSKIM OBLICIMA KOJE DANAS NISTE POKAZALI. I... 10... (Ova vjezba je namjerno otvorena tako da djeca mogu pokazati njihovo shvatanje geometrije iz njihove vlastite perspektive.) . ************************************************************* BILJESKA: Ako ucesnici citaju dio o primjenama u nastavnom planu, onda vodja moze zeljeti da demonstrira jednu ili nekoliko primjera koji su opisani. Ovi primjeri su kratki i mogu pruziti dodatno iskustvo sa aktivnoscu odbrojavanja. Druge primjene/ pitanja u nastavnom planu. Zatrazite od ucesnika da podijele sa drugima neke od nacina na koje mogu primjeniti vjezbe odbrojavanja unutar njihovog vlastitog razrednog nastavnog plana. Ako je grupa pomalo cutljiva, upitajte da li bi iko od njih dobrovoljno naveo neke oblasti nastavnog plana o kojima predaju u njihovim razredima. Izlistajte nastavne oblasti na tabli ili velikom papiru. Podijelite grupu u male grupe od po 4 ili 5 clanova i dajte ucesnicima 3 do 4 minuta da smisle neko uputsvo za vjezbu odbrojavanja u vezi jedne od navedenih nastavnih oblasti. Obilazite grupe i pruzite pomoc ako je neophodno. Sastavite cijelu grupu i zatrazite od malih grupa da iznesu njihove primjene vjezbe odbrojavanja.Ako vrijeme dozvoli, neka jedna mala grupa da uputstva za vjezbu odbrojavanja/odbrojavanje i funkcionise kao grupa posmatraca, dok ostatak grupe izvodi zadato odbrojavanje i preuzima ulogu ucesnika. Ako je izvodljivo, dajte svim grupama mogucnost da izmjene uloge posmatrac - ucesnik. Upitajte da li ima ikakvih pitanja o vjezbama odbrojavanja do deset. Odgovorite na svako pitanje i otvorite diskusiju. V. PITANJA RUKOVODJENJA Glas i tempo. Uciteljev glas i tempo su vazni u vodjenju ove vjezbe. Prije pocetka odbrojavanja, vazno je da se svako usredsredi na vodjina uputstva i da je spreman da pocne izvodjenje ili posmatranje. Vodja, stoga, mora biti siguran da djecu usmjerava dosljednim znakom u svom glasu. Upotrebljavamo, ÒSpremni.....I......Ó prije no sto pocnemo odbrojavanje. Dok razredu dajemo upute, gledamo okolo da bi se uvjerili da su djeca zaista spremna. Ako neka nisu, upitamo ih da li trebaju par sekundi da pripreme svoja izvodjenja. Vodjin ton bi trebao biti jak i donekle zapovjedajuci -- neka vrsta Òobratite paznjuÓ tona, ali ne uzvik. Odbrojavanje bi trebalo biti stalozeno i neprekidano. Modeliranje. Kao sto smo rekli u dijelu o deskriptivnoj analizi, mi naglas brojimo za djecu, ali im se ne pridruzujemo u izvodjenju. Nalazimo da uciteljevo izvodjenje cesto stvara nekoliko problema: djeca radije imitiraju ucitelja nego da istrazuju vlastite misli i ideje, djeca mogu misliti da ucitelj demonstrira ÒtacnoÓ izvodjenje i mozda nece biti spremna da preuzmu rizik izvodjenja njihovih vlastitih pokreta, i neucestvovanje ucitelju omogucava da spremno preuzme ulogu onoga koji pomaze (facilitator) i ulogu posmatraca vjezbe neformalne drame. Konstruktivan oblik prikazivanja se odvija dok djeca posmatraju jedna druge i uce jedna od drugih. Ovo je ocigledno u varijacijama aktivnosti sa podijeljenom grupom. Medjutim, spoznali smo isto tako da u aktivnostima sa cijelom grupom za djecu moze biti veoma korisno da nekoliko minuta gledaju jedna druge. Nakon komande ZAMRZNITE SE, trazimo od djece da, prije no sto se opuste, pogledaju neke od zamrznutih radnji ostatka grupe. U vecini slucajeva, ona su bila suvise zaposlena njihovim vlastitim pantomimama da bi pazljivo pogledala sta su drugi radili. Nalazimo da ovo cesto stimulise konverzaciju izmedju ucenika tokom izvjestavanja, tako sto jedan ucenik trazi od drugoga da objasni ili elaborira ono sto je radio. To ne samo da omogucava dobro vjezbanje ÒautenticnogÓ postavljanja pitanja, vec demonstrira konstruktivnu interakciju medju kolegama. Iako su prilagodljiva bilo kojoj oblasti nastavnog plana bez velikog prethodnog planiranja od strane ucitelja, odbrojavanja su tipicno srodna u njihovim radnjama. Ove vjezbe su u pocetnim odbrojavanjima obicno odredjene specificnijim uputstvima vodje, a onda napreduju ka slobodnijim interpretacijama na kraju serija odbrojavanja. Rukovodjene razredom. Posto je jedna od svrha vjezbe odbrojavanja da se sva djeca istovremeno ukljuce, ucitelj moze od djece zahtijevati da u pocetku stoje u definisanom licnom prostoru sve dok i vodja i djeca ne steknu neko iskustvo sa ovom vjezbom. Mi smo od djece zatrazili da Òse pretvaraju da su im stopala zaljepljena za jedno mjesto na poduÓ. Kako djeca postaju vicnija vjezbama odbrojavanja, ucitelj ce vjerovatno postati opusteniji kada djeca budu u stanju da kontrolisu njihovo kretanje u razredu. Jedna svrha razdvajanja razreda u dvije grupe tokom druge demonstracije odbrojavanja je u tome sto djeca mogu posmatrati druge u aktivnom, kao i zamrznutom stanju. Medjutim, tokom izvjestavanja sa podijeljenom grupom, nase iskustvo govori da ce ovi mladi posmatraci jedva cekati da Òizbrbljaju pretpostavkeÓ da bi bili prvi koji ce identifikovati ÒtacanÓ oblik transporta.Ucitelj obavezno mora da naglasi da posmatraci moraju opisati one radnje koje su vidjene dok su ucesnici izvodili vjezbu odbrojavanja. Vodja izgradjuje sljedeci most time sto ce djecu navesti da opisu slicnosti u kretnjama ucesnika i prethodnim iskustvima djece sa stvarnim kretnjama razlicitih vrsta transporta. Nalazimo da je u pocetnim fazama ove vjezbe korisno postaviti ogranicenja posmatracima tako sto kazemo, ÒNemojte reci odgovor -- opisite koje pokrete ucenici prave. Ucesnici ce nam za koji trenutak reci na koji prevoz su mislili.Ó Zatrazite od posmatraca i ucesnika da podrze njihove izjave time sto ce ih tokom odbrojavanja povezati sa stvarnim radnjama. Uvidjeli smo da su, nakon sto steknu iskustvo u ulozi posmatraca, djeca spremnija da se ukljuce u raspravu tokom izvjestavanja bez nekontrolisanog pretpostavljanja. Isto tako smo uvidjeli da kada djeca postanu upoznata sa vjezbom odbrojavanja do deset, ona pocinju da rade zajedno u paralelnoj pantomimi. Ponekad ce upitati da li mogu dobiti minut ili dva da se posavjetuju jedni sa drugima o njihovim izvodjenjima. Vidjeli smo da vecina djece moze uspjesno raditi jedna sa drugima -- izgleda skoro intuitivno -- uz veoma malo vremena koje ucitelj daje za pripremu. Medjutim, budite oprezni oko onih grupa koje zele vise vremena da bi napravile kulise ili kostime. Ako se to desi, jednostavno objasnite djeci da se pantomima oslanja na imaginarne stvari/ljude i podstaknite ih da razmisle o nacinu neverbalnog iskazivanja njihovih ideja. Sadrzaj nastavnog plana. Posto vecinu vjezbi odbrojavanja do deset koristimo da bismo djecu angazovali u nasem razrednom nastavnom planu ili da bismo procijenili njihovo znanje u bilo kojem momentu tokom rada na odredjenoj predmetnoj jedinici, nasli smo da je vazno raspraviti o pogresnom shvatanju koje djeca pokazuju. Izvjestavanja su obicno pravi momenti za iznosenje pogresnih shvatanja. To se moze izvesti, a da se ne izdvaja nijedno dijete. Mi diskusiju obicno otvaramo tako sto kazemo nesto kao, ÒPrimjetio/la sam da nekoliko vas nije bilo sigurno kako da iskoristi odbrojavanje da bi pokazali rijec ÒoholÓ -- moze li nas neko od vas podsjetiti kao je izveo tu rijec?Ó Iskoristite tada svoje mentalne biljeske da biste izdvojili dijete koje je bilo u stanju da demonstrira tacnu primjenu rijeci. Nekada smo trazili od pojedinaca da dalje elaboriraju njihova izvodjenja time sto smo rekli, ÒTokom odbrojavanja sam primjetio/la da si izgleda nesto presipao/la iz jedne ruke u drugu -- mozes li nam reci nesto vise o tome?Ó U ovom slucaju dijete je odgovorilo tako sto je reklo, ÒO, ja sam izvodio ÒspearmintÓ(konjski bosiljak) kao sto smo, neki dan, radili na casu hemije.Ó Posto je svrha aktivnosti bila da se nauce tacna znacenja rijeci, nasmijesili smo se i blago rekli, ÒO,--svakako--mislis ÒexperimentÓ (eksperiment)--te rijeci slicno zvuce. Da li bi jos neko mogao da sa nama podijeli kako je prikazao rijec ÒspearmintÓ?Ó Na ovaj nacin djeca ne odlaze sa nerazjasnjenim pogresnim shvatanjima , ali nisu obeshrabrena od ucestvovanja u daljnjim iskustvima neformalne draame. Djeca odgovaraju djeci. Ponekad smo nalazili da bez obzira koliko pazljivo pokusavamo da djetetu objasnimo neki pojam, nase rijeci odraslih ljudi izgleda da jednostavno nemaju smisla. U tim okolnostima, priklanjamo se grupi i pitamo, ÒDa li neko drugi moze pokazati ili reci kako razmislja o ovoj ideji?Ó Cesce nego ne, zbunjeno dijete gleda/slusa ponudjeno objasnjenje/radnje drugog djeteta i kaze, ÒO, sada znam!Ó Prilika da djeca jedna drugima daju pojasnjenja se isto tako pojavljuje tokom samih vjezbi odbrojavanja do deset.